Ne mogu se oteti dojmu da su generacije osoba - tamo negdje od kraja dvadesetih do sredine tridesetih generacija "moje malo pile" ili "još je mlad(a)" ili "još je život pred njim/njom".

Ma molim vas. Dokle mislite glumiti nevine curice i nesposobne dečkiće?

Ima tu puno primjera - od svih ovih naših pevaljki koje slave trideset i neki rođendan kao da im je 18 - 19, do nesposobnih maminih sinova koji se baš i ne bi ženili jer majčica najbolje kuha. Ako je još i dobar sponzor (pater familijas) - sreći nema kraja.

Do penzije. Koju neće zaraditi.

Naravno da imam i primjer - susjed (dobrostojeći privatnih, vlasnik bjesne pile, čak dapače - više komada i pripadajuće nekretnine uokolo i naširoko, da sad ne ulazim u detalje vlasničke kartice dotičnog), najdraža mu bolja polovica i dvojica sinova otišli na par dana u američku prijestolnicu visokih nebodera, kazališta, šopinga i što već uz to ide. Eto - slave djetetu rođendan.

U ovoj priči ne bi bilo ništa loše - čovjek radi, čovjek zaradi (ne mogu reći da nije fer - njegovi djelatnici dobivaju plaću, a valjda i država svoj dio), pa odveo happy family da vide američke lampice (ako su već postavljene) kad ne bi bilo slijedeće činjenice - jedno "dijete" ima samo trideset i nešto, a drugo koju godinu manje. Nit se žene, nit završavaju fakultete, nit rade nešto pametno. Još se "traže"...

U jednoj se priči spominjala i cifra od tridesetak tisuća kuna za uređenje (nove) kuhinje jednog od Nasljednika u njegovoj novoj gajbi, a čovjek niti jaje ne zna skuhati. I tele - čudo od dvadeset i nešto. Zar nešto takvo uopće postoji?

Ne, nisam ljubomorna. Možda je takvih primjera bilo i ranije. No, nekako imam osjećaj da ćemo definitivno izumrijeti, te će i nas pojesti Turci i ostali visokonatalnih narodi kao što se već dešava u zapadnoj Europi. Pošto nam djeca studiraju do trideset i pete, "hodaju" ili ne kao da su u pubertetu jer ako rade i zarađuju - onda im je prelijepo, a u suprotnom kakti nemaju. Ma uvijek se ima.

Jer ne priznajem famu oko prvog djeteta u dobi od četrdeset i kusur. Jerbo će isto imati traume u školi kad mu ti isti roditelji počnu dolaziti na sastanke. Ili nedajbože umru u kriznim pedesetima.

Glupo bi sad bilo spominjati kako se Nasljednik rodio usred zahuktalog rata, te nismo (na plaću koju je u vrijeme porodiljskog pojela inflacija pa je bila u visini trenutne love od stotinjak kuna) imali niti za pelene jer je lova prvo išla za podstanarski stan, pa za banane, pa tek onda za ostalo... i eto - preživjelo se. A dijete je poraslo...

No da, tko je tu lud - ja sa svojim premišljanjima ili svi ostali ?