O da. Naslov je sasvim prikladan tekstu koji slijedi.

Uvod - ako se sjećate ovog ili prošlog ljeta bilo je novinskih natpisa o tome kako su neki Englezi, u Dubrovniku ili Splitu, nakon "lumpanja" sa nekim curkama dobili višebrojčani račun za nekoliko cugica. E da. Onda takvo nešto pročitate i čudite se kako a) nije moguće, b) nek im bude kad su se zaletjeli...

Zaplet - ode lijepo Rudarka u cik zore početka tjedna prema jednoj od naših europskih (čitaj: Austro-Ugarskih) prijestolnica. O tome kako se na granici (ima jedna pravo dobra birtija na kamionskom graničnom prijelazu - grijanje je na drva kad se ista raspale u peći ) čekalo na Rudarkinu putovnicu (i dalje ne znam gdje mi je osobna) - nije dio ove priče.

Nakon napornih predavanja i nešto saune, teretane i namakanja u jacuzzi-u (Rudarka je oma zgiljala u centar grada), dečki se lijepo otprave u grad. Jerbo je hotel u ne-centru grada. Kod same mjenjačnice ulete komadi - domaći - i stvar završi u nekom kafiću aka PUBU (čitaj kako piše). Tu negdje ulete i Rudarka i njezin pratioc (prije toga ganjali dućan MAC-a jer je dotični dobar suprug, kum i prijatelj, pa nakupovao po spisku pola dućana ). Doduše, dotični Pub se nalazio u glavnoj ulici, no u nekom podrumu - lijevo, desno, lijevo pa je Rudarka komentirala kako nije dobro na tom se mjestu napiti jer ne bi pogodio izlaz. Kako je bila blizu istine..

Uglavnom - komadi hihi hihi, konobarica sa malo jačom četvortkom koja vuče na peticu (rekli mi dečki ), dvojica zajapurenih (oni najmlađi) već vide ... a runde stižu - od domaćeg šnapsa, pivica, malih "šampanjaca"... ludilo...

Nakon jedno kratkih dvadesetak minuta, te negdje između treće i četvrte runde zaključih da je vrag odnio šalu i da bi trebali stati na loptu. Osim ove dvojice (koji su mislili biti učetvoro) ostatak nas ostalih četvoro koji smo pocuclaci svaki po dvije malecne pivice (više-manje bez šnapsa) odlučio je da bi bilo vrijeme da se podvuče crta i zatraži račun.

Kulminacija: Rudarka traži na šanku od sisate konobarice (naravno s V izrezom majice) račun. Gospodična se čudi kao puran dreku (kako bi to rekla moja Sveki, apropo Sveki ima i o njoj nova priča, no to ćemo elaborarati drugi put), ali sluša naputak dotične. Stiže račun. Rudarka bulji u šesterocifreni račun i ne može si pojmiti koliko je to u nekoj njoj bližoj valuti.

Rasplet: Račun se brzo preračunava u nekonvertibilnu domaću valutu. Ispada da su gorenavedeni šnapsevi cca 150 kn, mala bočica pocuclane pivice 50 kn, a to što su domaćini (dotične dvije Hihi hihi curke) popile svaka po tri cuge odjednom pa puta tri/četiri runde - to se ne računa.

Rudarka glasom najiskusnijeg kolege dotičnim dečkima objašnjava kako je red da sad lijepo podmire dotični račun. Jebiga, kad im se već jeb*** nek sad i plate ceh. I nek vele - Rudarka hvala. Jer smo mogli račun dobiti nakon još nekoliko rundi. Hm.

Cure pak svadljivo mašu s nekoliko novčanica lokalne valute i tvrde kako one plaćaju što su popile (šatro). Mi plaćamo svoja pića (bez obzira što ih nismo naručili tj. potegnuli rundu). Dvojica jebača kreću, zajedno sa curama i konobaricom (koja se - gle čuda - pojavila u jakni i krenula s njima u smjeru bankomata) obračunati ostatak duga.

Naravoučenije:

1) Ne ići za lokalnim curama u lokal koji one odaberu, pogotovo neki bez prozora (i skoro bez vrata).
2) Ne razmišljati s doljnjom glavom (to se odnosi na nosioce dvije glave oliti muškarce).
3) U pravo vrijeme tražiti račun.

I da - svi smo bili svijesni navlakuše. No, mislili smo da se radi o količini cuge, a ne i njezinoj nominalnoj (prestrašnoj) cijeni. Ja sam pozvala račun jer smo tu negdje gubili matematiku broja boca, bočica i šuteva. A priča sa početka djelovala je kao neko čudo (pre)bogatih Engleza koji nisu pazili što piju. Kako daleko od istine....

Guzdini savjeti sveli su se na slijedeće: avion - pravac Makedonija, najbolja jebaljka, najbolji hotel i još posjetiš grob pokojnoj Toše. (čovjek se nedavno vratio iz dotične)

Anyway, odlučili ostaviti priču "u Vegasu". Ovo što ste pročitali zaboravite.

Uz rudarski pozdrav, R.

Update: Prihvatih napomenu Ribe (kako se nekom drugom ne bi desila ista stvar). Radi se o Vaci utc. (tzv. "Tkalča" ili "Ilica"), Budimpešta - strogi centar grada, a na ulazu je samo pisalo bijelim slovima PUB, pa direktno u podrum.