Ovako slinavo - bolesna mogu samo zajebavat i usput mudrovat koliko mi to dopušta zdrastveno stanje.

Listam današnje novine i pokušavam sabrat što nam je ova godina donijela. Hm?

Osim hrpe krvi i smrti (uključujući nešto upaljenih crvuljaka koji su postali instant-hit vijest), neprežaljenih poginulih poznatih (a do maloprije omraženih) "zvijezda" našeg seleb neba gdje i kad bi ih pošteno istresao ne bi došao do svote od dobrih tisuću kuna u svim njihovim džepovima skupa. Neš ti naših zvijezda... - nisam sigurna da se nešto spektakularno desilo. O da - osim što nam je Sevke nacionale opet pokazala da je ona Netko i Nešto. Od produkcije, režije i ludih kostima svoje posljednje turneje do luudo dobrih (i luudo skupih) komada odjeće što ih je promišljeno mijenjala u svakom službenom izlasku (prikazanju?) u javnosti.

Tamo negdje krajem veljače zaskočio nas je bolesni papa te njemačkom temeljitošću procijenio i odlučio maknuti se sa stolice "prvog među prvima". Opet su novinari pali u delirij, pa smo - ovaj put s uključenim kamerama i ulaskom istih u prostorije gdje prije nije stupila noga običnog čovjeka skoro pa u svojim toplim sobama sudjelovali u spaljivanju papirića u crni odnosno bijeli dim. Doduše, koliko se sjećam, neizvjesnost je kratko trajala (tu bi novinari više zaradili da se glasanje oteglo na nekoliko dana...)

Habemus Papam! I bi - Franjo.

Nakon onog prvog - hello, lijepo je debeloguzim zlatom okićenim biskupima rekao da će zažaliti što su ga izabrali. Bome je tako i bilo. Nema protokola koje Franjo do sada nije prekršio. Na opće zgražanje i ljutnju gore spomenutih. Go Franjo go..

Na našoj domaćoj političkoj sceni - osim što nam premijer i njegov omraženi financijaš prijete da će nam lupit porez i na zrak što ga dišemo, istovremeno se bahateći kupnjom preskupih, kožom obloženih, šest-sedam brzina i pustih kubika jakih makina od pustih para do raznoraznih podilaženja svojih "podobnih" što je tu i tamo pobjeglo u javnost...

Na primjer - nikad ne bi doznali da netko može navuć toliko slika i prepariranih međeda da nisu u javnost iscurile fotke istih. I tu bi pojeo vuk magare da nije bilo famoznih dokaza.

Sve u svemu - većina nas se borila sa plaćanjima računa od mjeseca do mjeseca, ukidanjem raznoraznih prava koje nisu "plaća" - od regresa, božićnica, putnih troškova od onih istih koji su nam poslije sve te pare bahato potrošili na neke visoke državničke stvari. Uključujući i onaj famozni referendum.

Vezano uz referendum imam i pričicu iz naše stvarnosti: osim što je dijete moje prijateljice zaradilo svojih 300 kn kao član biračkog mjesta u pripizdine našeg obližnjeg sela gdje je ukupno 30 birača, njih je u onih 12 sati došlo na glasanje ravno sedmero, a članova komisije je bilo šestero. Znači - šest puta 300, pa u glavnim središnjicama još dodatnih nekoliko 1.000 kn za suce koji su kakti glavni za prebrojavanje listića... sve u svemu lako se nabere onih bačenih četrdesetak milijuna kuna.

Za što? Da bi se znalo tko je peder, a tko ne? Pa to se znalo i prije.. Kaj je najbolje (ili najgore) ispalo je da je ona omražena baba napravila više za pedere nego oni sami (nemojte me sad tu korigirati - jebali vas "pederi")

O da, ušli i u Europu. Osim što više nema povrata poreza na ono sitno što smo švercali iz Austrije i što su nam sad gume iz Brežica preskupe za kupovanje - baš nam ništa pametnog nije donijela Europa. Osim tuge i jada kad gledaš ove naše političare kako komuniciraju na tećnom Ingliš. Ma ni Mujo ne bi mogo bolje smislit... hilarious...

Sve u svemu - jadni mi sa ovakvom državom, političarima i selebrijima i u slijedećoj godini.

Ne brinite, Rudarka se ne da. Preživjet ću. Čujemo se još.

Adios.