Osim što sam mrzovoljna s temperaturom oko 37 i bolovima u kukovima, kičmi, glavi, name it... isto tako mi ide na qu što svaki Božić, Uskrs, Novu i još onih naših par rodoljubnih blagadana gledamo jedno te isto.

Zbog čega bih bila zadovoljna što su mi uvalili svih četiri (ili koliko ih već ima) dijelova Sam u kući? Prvi dio je još i bio simpatičan. Kao i mali plavi (prije nego se pretvorio u svoju kokainsku sjenu). Ostalo bljak.

Čak nema niti onih pristojnih talijanskih uprizorenja Kristova rođenja što smo gledali prijašnjih (ratnih) godina.

Tako da se mučim s glavoboljom i jadom uvaljene mi viroze pod božićni poklon, mrzovoljno premećem po teve programima. I pokušavam biti koliko toliko pri sebi. Damn.

Za ozbiljnije čitanje nisam, čak niti za listanje ženskih časopisa...

Otpadaju i filmovi jer bih morala biti koncentrirana...

Jednom riječju - bljak.