Kao što već znate, radim u jednom pretežno muškom preduzeću. Shodno tome je na tapeti i rasprava o kompjutorskim i dijelovima ostalih mobilnih kutijica, kao i o nogometnim i hokejaškim utakmicama. Košarka je stvarno došla na niske grane kad ju spominje samo jedan kolega čiji klinac igra košarku. C c.

Tako sam jučer dobila diktirani popis (ne, nisu bile Pape), pa sam pretpostavila da se radi o nekim sportašima. Kako je u tom trenutku bila riječ o hokeju, tako je ispalo da je dotični diktirao popis reperezentacije Jugoslavije iz... boktepitaj kojeg stoljeća.

No da, današnja tekma.

Razmišljam o nekoliko stvari - da li gledati ili samo škicati pogledom ili se pokupiti na neko očaravajuće prazno mjesto? Zapravo mi nogomet nije tako drag da sjedim punih dva sata pred telkom - i šutim kako ne bih još više ražestila kućnog Lava. Hm.

Da samo svratim i škicnem i opet - komentiram neku trenutnu fintu - ponovilo bi se ovo gore - Lav bi (pogotovo ako će naši gubiti ili igrati kao papci) svalio sve svoje frustracije na moju malenkost. Hm.

Treća je opcija - neki trgovački centar. No, kako mi je najbliži dobrih šesdesetak kilometara i nije da sam luda za obilascima izloga bez neke velike mogućnosti kupnje - to ne želim. No, samo da znate kako je super voziti seoskim cestama u vrijeme igranja nekih važnih državničkih utakmica. Ne možeš vidjeti ni pasa, a kamo policajca. Hi hi.

Moji su pak radnici sretni što im neću doći u obilazak (jer nije moj red) pošto smo već nekoliko puta imali okršaje za razna svjetska, europska i ina prvenstva.

Pa ne mogu ja to sve pratiti. Svako malo - neko nogometanje. Nitko mi čak nije objasnio što će značiti pobjeda ili poraz (ako ne računamo domoljubni naboj ) u današnjem srazu?

Sve si razmišljam o nekom udovoljavanju svojih sitnih zadovoljstava - npr. masaži.

Što vi mislite?