Zapravo sam ljuta jer sam sama upala u vlastitu stupicu. I to mi je - nakon mojeg cjelodnevnog durenja lijepo u lice sasuo Guzda.

Naime, prošle smo godine imali relativno velik tulum za doček Nove. Skupilo se tu i pozvanih i nepozvanih, i pasa i stranaca. Doduše, svi su se ponudili da će nešto donijet i ja sam to - više manje uspješno organizirala. No, kako to već biva - domaćin preuzme najveći materijalni i fizički dio posla.

Tako smo se lijepo dogovorili da će ove godine bit skromno - recesijski. Bez neke velike pompe. Neka tiha večera u užem društvu (imamo mi nekoliko frikova kojima ne smeta "doček" uz tv i razlaz tamo negdje oko jedan).

I tu me sve počelo ljutiti. Do nekidan nije nitko nudio niti pitao za proslavu. Osim kumova koji su nas zvali k sebi (u drugi grad), a pošto radim tj. "dežuram" moram biti doma. Tako sam ja njih nonšalanto, onako usput, pozvala. A oni prihvatili...

Kao što sam već spomenula - sama sam upala u stupicu. K tome nam u goste dolazi malac od osam godina kojeg svi tretiraju kao četverogodišnjaka (naravno, bez osnova), a i sam se tako ponaša (naravno, samo pred roditeljima), tako da će u kući biti one fazmozne "meni je dosadno" do "bojim se mraka" i sl. Prestrašno.

Naravno, na usputni poziv još su se neki (doduše, pod "možda") odazvali. To valjda da ne nemaju nikakvih obaveza osim neke jeftine butelje (koju ne piju) pod mišku i udri....

Zapravo me ljuti što smo posljednje novce potrošili, a kakti nemamo za doček, nemamo za odlazak na put, nemamo za nove čizme (na rasprodaji)....

Jednom riječju - dosta mi je dočeka već sad.

Doduše, ponekad predviđanja odu u totalno dobrom smjeru, pa bi i ovaj kakti šugavi doček mogao biti odličan. Kao i nedavno proslavljena akademska titula koju je "začinio" kolega koji je uletio kao pretpostavljeni striper među moje vesele prijatelice. Čak dapače, čovjeku se nije preplašio te mu se društvo tako dopalo da je s nama ostao skoro do jutra.

Kako je na kraju ispalo - javim vam sutra. Vi se lijepo opustite, razvedrite i uživajte. Sami ili u društvu.