Imam osjećaj da se igram vatrom. Hm.

Kakvom?

Onom da možeš nekome pomoći, da imaš resurse i da imaš volje. Ali - sve poklonjeno je uvijek problematično. Jer ljudi poklonjeno uzmu zdravo za gotovo. I traže još. Ili??

Više puta u životu mi se desila ona stara narodna (a spominjala ju je i moja baka) - "pomozi sirotu na svoju sramotu"....

Ne mogu reći da je uvijek moja pomoć - što privatna, što službena, što financijska, što duhovna - završila kao iskorištavanje. I to ono "debelo"...

Ono - ti pokušavaš pomoći nekome (ne zbog zahvale, već zbog osjećaja da je pomoć potrebna), a taj ti zarije nož u leđa jer eto - nisi mu zalijepila još sto (eura, kuna..) na čelo.

Dokle će doći moja "intervencija" - još uvijek ne znam. Ne očekujem ništa. I ne želim ništa. A sve je od srca....

Pa. Ipak sam ja riba u horoskopu. To sve objašnjava.