E sad - zašto me nema na blogu? Osim što pokušavam doseći akademske visine, istovremeno moj direktor smatra da je sasvim u redu da ja full odrađujem posao, uključujući probleme projekata koji su aman taman sad počeli (vrijede puste pare) i trebaju biti gotovi do kraja godine. Damn.

Istovemeno, moja familija očekuje skuhano, oprano, ispeglano, pun frižider i smiješak kad nam banu gosti (a kod nas je kao na kolodvoru). Damn zwei time.

Uglavnom, posljednjih tjedan dana sam malo spavala i malo se prala. No, prvi dio priče je završen uspješno, pa se nadam odmoru od tjedan dana.

I sad glavni dio priče: što radi muškarac, a što žena kad se sprema na službeni put od nekoliko dana?

Muškarac obavijesti zakonitu da danas/sutra ujutro odlazi. Onda se eventualno spakira ili objasni ženi kakve potrebe ima - sastanci, kongresi, objasni omjer casual i office odjeće i to je to. Ode. Točka.

Žena će prije puta:

- oprati sve što se da u kući i oko nje,
- napuniti frižider hranom na jedan dan više nego što je na putu,
- skuhati ručak, večeru i pripremiti nešto što bi mogli jesti još slijedećih par dana,
- ako su djeca mala organizirati backup dede i bake da se klinci podignu u vrtiću, nahrane poslije škole i pošalju na razne aktivnosti popodne,
- napisati nekoliko post it-a po cijeloj kući da se ne zaboravi oprati zube prije spavanja i pustiti vodu u wc-u, dati inzulin, otići u školu na roditeljski (ovaj dio se obično preskače s objašnjenjem - nije se stiglo),
- obavijestiti najdražu prijateljicu o ključnim stvarima koje mora podsjetiti zakonitog (npr. da ne zaboravi kućnog ljubimca na otvorenom bez hrane i vode kad ode u grad),
- spakirati se....

Obavezno sama.


Uglavnom, putujem na tjedan dana. Učinila sve što je u moći jedne ozbiljne osvještene supruge, majke i domačice (čitaj: služavke).

Idem se presvući, zatvoriti kofer i čekati prijevoz. Adio.