Jučer smo se zaletili do Kostajnice, na tzv. "Kestenijadu" - pučku feštu povodom berbe kestena.

S obzirom da je granica (oko koje su se digli Srbi nakon što se počelo natezati oko granice kod Neuma) s one druge strane Save, tako smo se prvo prošetali preko mosta do stare utvrde. (iz nekog razloga ne mogu staviti slike, no probati ćemo poslije). Tu je bilo organizirano srednjevjekovno događanje tipa slikanje u okovima, gađanje lukom i strijelom i prodaja majica s likom Princa Valijanta.

Nekada davno, igrom slučaja provodila sam ljetovanja i zimovanja u Kostajnici, pa sam se šetajući okolo pokušala prisjetiti koji su dućani, frizeraji (gdje se šišala Kraljica Majka) i ostale javne ustanove nalazile u to doba. Sada su to uglavnom razrušene kuće bez vlasnika ili s vlasnicima raseljenim diljem svijeta...

Malo sam bila tužna u crkvi Sv. Antuna jer je potpuno obnovljen izmjenio svoju (nekada bogatu drvenu) unutrašnjost. Nažalost, iz sasvim prozaičnog razloga - dio je opljačkan, dio uništen.

Kestenijada? Zgodna mješavina ponude eko-proizvoda, kolača na bazi kestena, kineskih plastičnih đinđi i onih hand-made pizdarija za koje se tako oduševite, a doma vam samo smetaju. Idealno da nekog obradujete poklonom, nakon kojeg će dotični brišući prašinu s poklona koji mu se uopće ne uklapaju u interijer stana pizditi slijedećih nekoliko mjeseci/godina dok mu ne sine da se poklon može i "zagubiti". He he...

Isto tako sam razmišljala da li su se u Kostajnicu vratili neki ljudi iz tog mojeg djetinstva. Doduše, oni koji su tada bili mladi - sada su stari i neprepoznatljivi, a oni stari teško da su živi...

Na nekoliko se mjesta pred kućama mogu vidjeti žene kako sjede oko niskog stolića i kafenišu - ne možete promašiti odakle su doseljeni ljudi stigli. Koliko se sjećam, svojedobno je Tuđman velikim obećanjima naseljavao Kostajnicu Bosancima, no poslije je postao problem kad su se počeli javljati i stvarni vlasnici nekretnina.

I da - uspjeli smo naći terasu na ravnom limenom krovu (zgodno izmišljeno mjesto za otvorenu terasu) u samom središtu zbivanja - centru mjesta gdje su se miješali turisti, lokalci i automobili (jer nema alternativnog pravca za prolaz vozila).

Drugo, tako mi je dobro šetati bez najlonki u sandalicama skoro pa sredinom listopada...