O telefonskim prodajama smo već svi pisali. Kako nam pokušavaju uvaliti muda pod bubrege (ili kako li se to već veli), besplatne knjige, parfeme i tko zna što....

Ja se u tim slučajevima pokušavam izvući na fin i kulturan način. Zapravo me uopće ne zanima što sam "sretno" osvojila, već pokušavam razgovor završiti jer mi stvarno nije volja da me u slobodno vrijeme love da me udave, a sigurna sam da nema šanse da pristanem na bilo kakav oblik kupnje.

I nikad nisam bezobrazna jer stvarno suosjećam sa svim tim ljudima koji pokušavaju zaraditi za život zivkajući i pokušavajući prodati neko sranje.

No, kad te jedna takva izvrijeđa - e onda mi je stvarno svega dosta.

Zato: ako vas nazove "Bruna iz Dubrovnika" (bez dubrovačkog naglaska, pa mi je malo upitna lokacija dotučne) lijepo molim da joj majku i oca spomenete. I slobodno se pozovete na Rudarku!