Ne znam kako vi percipirate prve dane nekog godišnjeg doba, no kod mene to ide ovako:

Prvi dan ljeta je definitivno posljednji dan škole. Ne znam zašto. I puno prije tog vremena se čovjek može okupati (ako ima sreće i u moru), dovoljno je toplo da polu - gol hodaš gradom i sl. No, nekako mi je taj dan Onaj. Doduše, kad si razmišljam o osnovnoškolskom dobu - nije da sam bila jako vesela što škola završava. Ja sam bila jedna od onih štreberica što je voljela ići u školu i što nije imala bogznakakvo društvo u izvan školskom vremenu. No, onda se to u srednjoj promijenilo...

Nekada mi je prvi dan jeseni bio početak škole. No, kako je sada obično pakleno vruće početkom jeseni, pa dolazi do svađa oko početka nastave (ne znam što to tako strašno rade djeca u turizmu da ne mogu krenuti u školu?), nekako mi to ne liči na jesen. Ali dan kada moram na sebe navući najlonke ili obući neke čarape ispod hlača...

Jer osjećaj slobode tijela dolazi od osjećaja za noge (bez pokrivala). Što god tu naveli. I naravno, kako moram obući čarape, tako se moram skinuti iz japanki. Sad mi je na pamet pala prva sezona BigBrudera i onog nenadjebivog prvog pobjednika Sašu kad je prepravljao čarape da može i dalje nositi japanke.

Anyway, to neko navlačenje robe na sebe u kombinaciji s kišom (a pada) nekako me čini sjetnom. Baš me briga što prijašnjih pola godine skoro pa nije padalo, meni je ovo bljak.

Razmišljam da li i ostala godišnja doba imaju neki "it" dan. Hm. Zimu definitivno osjećam u trenutku kada na radiju počnu puštati jingbell i slične pjesmuljke. Doduše, svake godine počinje božićna ludnica sve ranije...

No da se vratimo na početak. Jesen je definitivno stigla. To što nema domaćeg voća i povrća u dućanima, te je ono talijansko-tursko-kinesko istog (ne)ukusa kako ono usred zime, a i cijene nisu puno drugačije - ehh...

Što još reći? Ulijenila sam se i čak ne gledam niti previše vijesti. Jer sve što pogledam me razljuti. Obećajem, biti ću bolja preko vikenda. Pa će biti i "juhe" za post.

Ps. Gledala sam jučer skoro pa cijelu tursku sapunicu o Sulejmanu. Hm. Kao prvo - definitivno su uzeli krive glumice. Za muslimane je pojam ljepote zaobljenost ženskog tijela oliti debljina. Tako da one uskostruke što stare (kraljica majka), što sestre, ljubavnice u haremu i sl.. ne izgledaju stvarno. Muslimanska, pa tako i turska kuhinja je puna slatkog i ne vjerujem da su tako štrkljasto izgledale. Da je bilo svađa, ljubomore i umorstava - sigurno je bilo. I u puno gorem obliku neko što je u ovoj sapunjari prikazano...