Jasno mi je da je dio Lijepe naše dovoljno star da bude informatički neobrazovan, da ne spominjemo postotak pismenosti i obrazovanja. No da...

No da nam visokoumni predstavnici političke vrhuške aka Sabora bezrezervno prodaju maglu upisivanjem u knjigu dolazaka i odbijajnju elektroničkog vođenja prisutnosti - jelte može se smuljati - aha - e pa onda je to vrijeđanje svakog djeteta starijeg od šest godina jer i ono zna da bi se u krajnjoj liniji moglo kontrolirati neozbiljne zastupnike preko moba, a ne preko plastičnih kartica. Ma dajte najte...

Ne mogu vam reći kako me takve stvari vrijeđaju kao građanina (građanku?) i prestavnika glasačkog tijela koje je u Sabor i dovelo tu grupu polu-pismenih kreatura. Kako bi ih čovjek drugačije nazvao?

Moj je otac, sa svojih pedeset i nešto krenuo na kompjutersko obrazovanje u doba kad su u zemlju stigli prvi strojevi, i to tamo negdje kad je B.Gates bio još u garaži. I nije mu bilo teško krenuti sa sasvim novim čudom tehnike, otići na drugi kraj tadašnje (malo veće) zemlje i naučiti kako se određeni specijalistički programi pokreću, filaju podacima, rade, interpretiraju...

Pa zašto onda naši veleučeni doktori, advokati i profesionalni političari ne bi bili mrvicu u korak s naukom, te ako baš ne žele neke jednostavne metode izlista prisutnih i ne-prisutnih na sjednicama Sabora (znamo mi zašto se opiru... ), barem nek ne seru kvake u svoju obranu. Jer mi ipak nismo polupismeni kmetovi iz doba Matije Gupca...

I baš me zanima kada su posljednji put u Saboru bili braco i seka - oliti famozni Kerum i predraga mu sestrica. I pljunem svakom u juhu koji je za njih glasao. Eto vam sad demokracije.

Ps. Ne znam što ću, ali nekako kao da sam se ulijepila u tu faking politiku i ne ide dalje... ni mrc. Obećajem - slijedeći post čista romantika. Ili sex... Razmistili ću u međuvremenu.