Došao je i taj dan....

Gotovo je s mojim godišnjim odmorom. Zapravo, kakve su vrućine u ovom našem potkrovlju, sve mi je nekako drago da se vraćam u klimatizirani ured. No, kad se sjetim kako sam uspjela pobjeći od puno raznih radnih zadataka što će me već u ponedjeljak zaskočiti opet i opet, sve mi nekako mrsko...

Da ne spominjem šok od ranojutarnjeg dizanja, a još veći od pokušaja uvlačenja ovog mog opuštenog tela u stroge halje što se očekuju od jedne poslovne koke.

Pretpostavljam da ću s krajem radnog dana zaboraviti da sam ikad bila na nekom odmoru, no što se može....

Što sam sve radila? Prvih tjedan dana se jurcalo po raznim bau i mau centrima tražeći pločice, daske, bogtepitaj šta sve. Ikea je moj drugi dom i ne bih si nikad mogla zamisliti da će mi biti muka kad dođem do njihovog parkirališta. I teta bujnog poprsja (u majici na bretele) u West Centru gdje se obračunava povrat poreza.

Drugi tjedan godišnjeg (doduše skraćeni) je prošao u famoznoj ekspediciji po gorama i dolima susjednih nam država. Uključujući Dubrovačku republiku (sorry Katalona ako sam te uvrijedila). Svatili ste da je sve skupa zapravo bilo jaako naporno i da se fizički nisam odmorila, već čak naprotiv...

I ovaj sada tjedan prebrzo je prošao u vrućini i novoj jurnjavi. Ovaj put po dućanima sa elektronikom. Uspjeli smo sakupiti hrpu raznoraznih aparata za kuhinju, sami elementi kuhinjskog namještaja su izmjereni i naručeni....

Muka mi je što kuća zahtjeva još hrpu sitnica tipa lampi, lustera, pipa, tepiha, sjedalica, stolaca, kreveta, a tako smo kratki s lovom da imam osjećaj da ćemo zavšiti na četiri cigle i daska prijeko....

Eto. Idem dalje kuhati u sauni zvanoj kuhinja. Navodno je sutra zahlađenje. Nadam se samo da nije kao u vijestima u Crnoj Gori - tamo je prognoza za slijedeći dan bila "zahladnjenje za dva stepena".

Što bi s onih tadašnjih 38 bilo "'ladnih" 36.