A sad malo o modi.

Na početku - nazovimo to turnejom - stali smo na kratko u Banja Luci. Doduše, to je bio trgovački centar, slovenski Merkator, pa su u skladu s time bili i dućani. Zapravo smo se zaustavili nakon što mi je Guzda spominjao majku i oca plačući za GPS-om, pa je tražio kartu tzv. Zapadnog Balkana kako bi se dalje mogli kretati kroz ovaj dio Europe koji baš i ne označava putokazima smjerove puteva.

Guzda je bacio oko (bezuspješno traži neki rasprodani model Adidasica) na sportske dućane, te je izjavio kako su cijene povoljne. Meni je bilo prerano da se bavim šopingom.

Društvo u trgovačkom centru je bilo šaroliko, no izgleda da je to ipak creme de la creme ove enklave.

Preskočiti ćemo Jajce, Travnik i još par zaselaka, te odmah prelazimo na Sarajevo. S obzirom da sam ušla u samo nekoliko usputnih brendiranih dućana (tipa Benetton), te pronašla neke stvari koje su u mom ormaru već debelo stare (sandalice od prije dvije godine i sl.), dok su u drugim izlozima bile halje tipa kasne '70-e, no s obzirom da se dio cura oblači totalno vjerski nastrojen (dugačke haljine, zatvorene košulje duhih rukava, marame na glavi) ne čudi moda dva-tri prsta ispod koljena - ne znam što bih rekla. Zapravo mi se i nije nešto specijalno kupovalo.

Da ne zaboravimo oriđiđi torbe LV, Prada, Gucci, name it sami....

Neke su torbe baš izgledale "pravo", doduše ne znam da li su ih originalne kuće uopće proizvele u takvom obliku, no i dalje ostajem pri stavu da ili je pravo ili no name, ali fake nikada.

Preskočit ćemo Neum i dubrovačku republiku te odmah uskočiti u Crnu Goru. Kako smo tamo, osim ruske obale (kroz eter piče i stanice s ruskom muzikom, prestrašno ), produžili preko Podgorice do Nikšića, mogu reći da sam ipak nešto i vidjela.

Na ulazu u Podgoricu stali nakratko u Delta something novoizgrađenom trgovačkom centru. Tu ima dućana tipa West Gate-a (možda su isti ulagači, no priča se da je vlasnik neki srpski buđa). U prekrasnoj velikoj Zari zapela za jesenske čizmice boje kože - cijena 99,87 eura (Crnogorici se nisu puno mučili sa štampanjem svoje valute neko lijepo i službeno prigrlili euro ). Sva sreća da nije bilo broja - sve rasprodano, jer iste takve stoje manje od 700 kuna u Zg. I na kraju ih nisam uopće kupila. Nek se zna!

Jednom riječju - Crna Gora je skupa. Odnosno, morska obala (zbog faking Rusa), te Podgorica, bog te pitaj zašto (barem ovaj razvikani trgovački centar) su bili skuplji od Zagreba. Otprilike kao izlazak u šoping u Maribor ili Graz. Što ne bi čovjek očekivao za zemlju s puno manjim prosječnim mjesečnim primanjima (navodno oko 300-ak eura i to oni što rade!).

Nikšić je pak selendra. U prolazu smo vidjeli nešto kao što bi nekad izgledala socijalistička robna kuća (nismo ulazili), te dućani sportske odjeće. Očito je to hit. Cijene nismo ni gledali jer sve skupa izgleda daleko od originala Nike patike, Abidasa ili nećeg trećeg...

Cuga je pak bila sasvim o kej. Barem nikšićko tamno i svijetlo.

I ručak za petero ljudi (s mnogo boca pive, nešto špricera i sokića) za oko 60 eura, u restoranu s prekrasnim pogledom, te u društvu poznate crnogorske pevaljke (puuno mlađa od Sevke), no nemamo pojma koja je, no svi su kod njezinog ulaska hvatali zrak, barem ovi muški (isključujući mene, Guzdu i našu domaćicu koja je inače Engleskinja), mislim da cijena nije bila preskupa. A ja(g)njetina najbolja do sad. U životu.

I da - svugdje se nose sandalice s omčom oko gležnja, u varijacijama Dichmann-a više zakovica, manje zakovica. Crnogorke pak više vole klompice na peticu, što manju što veću...

Eto. Malo i o tome..