Da se i ja malo ubacim u priču o "švicarcima" oliti valuti franak (švicarski). Nisam ni znala koliku sam sreću imala kad sam još prošle godine odradila - kako to stručno vole zvati - reprogramiranje dugova, pa sam između ostalog zatvorila i dotični manji kredit u švicarcima, makar je to u tom trenutku možda bilo suludo jer sam došla do desetak rata to kraja. Već vidim kako sam sada u plusu, bez obzira na sve troškove koji su se pojavili kod takvih prebijanja i otvaranja novih kredita. No da...

Uglavnom, sjetih se Kraljice Majke (oliti moje stare) koja je davnih '70-ih psovala Švicarsku, Švicarce i zlatni (švicarski) franak koji je bio obračunska vrijednost kod poštanskih operatera. Spominjala je ona i našima (tada je to bila yu), i njima da koji qu je opet poskupilo telefoniranje i slanje pošte kad mi ne dobivamo plaću u dotičnim zlatnicima, već tada dobrim starim inflatorskim papirima zvanima dinari.

Tako da ne pomislite da i stare generacije nisu imale probleme sa švicarcima. U to je bilo doba pisanja pisama, razglednica, dopisnica (to je bio otvoreni karton sličan razglednici gdje se moglo više toga napisati, no svi su mogli čitati, ali je za takvu vrstu pošte trebamo platiti manje poštanskih maraka tj. bilo je jeftinije slanje), da ne spominjem tone i tone uskrsnih, božićnih i novogodišnjih (za one što nisu službeno slavili Božić) čestitaka.

I ja sam se tada dopisivala s najmanje dva do tri vojnika (iz društva, trenutne ljubavi, šireg kruga familije), nekoliko pall prijatelja po cijelom svijetu, na engleskom, čak i na francuskom jedno vrijeme - obično su nas profesorice stranih jezika opskrbljivale s takvim adresama, te smo se godinama dopisivali da se nikad u životu nismo uopće sreli.

Da se vratimo na Švicarsku. Što bih još mogla nadodati?

Osim što sam u nekom proputovanju prolazila kroz Švicarsku bez da sam potrošila jedan mali frančić, ništa efikasno. Toliko.