Volim ove jutarnje postove.

Teško mi je bilo što napisati, a toliko toga sam već rekla u ovih pustih godina pisanja, da ne bude patetično.

Vidim, pišete o politici, modi, aktualnim događajima, nestalim ljudima, korupmpiranim političarima. Blogeri se žene, blogeri se rastaju, blogeri izdaju knjige, blogeri rađaju.

No, kako je konačno objavljen i taj famozni datum izbora (uopće mi nije jasno, osim što to može biti sitno međupolitičko podjebavanje, kakve veze ima da li će glasanje biti za Dan republike (one bivše) ili dva tjedna kasnije. Ili ranije.), pretpostavljam da će se PR-ovci razletiti po svim mogućim vidovima medija, te će i nas obasuti pustim stranicama direktno iz pera nekog nadobudnog političara.

Već vidim postove tipa "Malo je kasno (post sjedne tamo negdje iza ponoći, a napisan je tko zna kad), no ja sam još budan/budna."
Pa ako je netko iz oporbe razbije pljuv po HDZ-u i trenutnima (ili tada već bivšima) na vlasti, a ako je HDZ hvalisanja tipa "gle, i ovo smo vam izgradili"...

Osim kolege blogera Vidovića (političara, da ne bude zabune), nitko od njih se ne sjeti nas, osim kad kucne čas da se ide birati. I da, i njemu kritika - o našoj tako hvaljenoj kavi na naslovnici nije bilo ništa. Ja čovjeku lijepo poslala mail, a on - štani. Očito me otpisao kao autsjadera koji samo krešti na ovim polu-anonimnim blogerskim prostorima. Ehh...

Obično paralelno s njima uleti i nešto naših sitnozubih zvjezdica tipa Alka (ona se pojavljivala na cool listi jedno dva puta!) ili neki od onih silnih ljepuškastih kvazi glumaca iz naših sapunjara (ma eto, bio je maneken, pa za glumu ne treba škola.. ), tako da malo razblaži količinu gorespomenutih političara, bolje rečeno njihovih PR-ovaca.

No da, uopće nisam htjela o njima. Zapravo jesam. Svi su oni nešto priskrbili. Svi oni sada toćaju svoje teško umorne guze od sjedenja u Saboru u moru, i to u svojim viksama (da ne spominjemo kvadrate dotičnih kolibica), dok mi ostali radimo (ako smo sretni) ili ne radimo. I sjedimo doma.

A ja razmišljam da li će biti para da kupimo neke stvari za kuću ili ne, da li će uspijeti naum da se uselimo do jeseni. Ne znam zašto, no ove godine imam veliki poriv za odlaskom na more. Ma makar onih dva-tri dana. Prošle godine sam to kompenzirala na bazenu (i u glavi), no kako je ove godine zatrpan šutom (ne doslovno), piljevinom, ostacima stvari iz kuće i hrpetinom radnika što se muvaju trudeći se zazidati, odzidati, prezidati...

No dobro, zavidna sam. Šta mogu. I ja sam ljudsko biće. Odo raditi.

Pozdrav od rudarke