Kad god se nalazim u nekim raskošnih starim zdanjima tipa Duždeva palača, Galerija Uffici, te ostale bogataške/kraljevske muzejske postave uvijek razmišljam kako su nekad živjeli ti bogati ljudi.

Ne zamaram se bajkom o sebi kao princezi jer bih ja sigurno u tom društvu bila sirota ribačica poda ili sirotinja. No, da li je položaj princeze/bogataške curice, pa poslije iste takve "djeve" uopće bio bajan? Osim što se nadam da baš nisu bile gladne, te su ih oblačili u svilu i kadifu (pojma nemam što je to zapravo, no baš se nalazi na pravom mjestu), ipak su se one nalazile u zlatnom kavezu iz kojeg nije bilo povratka.

Tako i jučer ustoličena nova princeza na našem europskom kraljevskom nebu - bivša južnoafrička plivačica što ju je pohotni stari kenjac (koji bi morao napraviti njoj nasljednika, a ne što okolo ostavlja sjemenja...) jučer službeno uzeo za ženu. Očito je da princ Albert nije peder (pošto je bogat, moglo bi ga se zvati i gey), a isto je tako očito da ne voli prezervative. A očito ni njegove priležnice što ih putem pokupi...

Uglavnom, na sve to bogatstvo, na svu slavu, nisam sigurna da je bilo što od toga toliko vrijedno te žrtve. Uključujući suze tokom samog čina vjenčanja. I hladnoće s kojom je princ od Monaka pogledao svoju to be wife. Hm.