Teško mi je reći da li stvari idu naprijed ili unazad.

S jedne strane, rješavaju se neka financijska pitanja, kupuju sitnice za kuću, osmišljava prostor. Čak su i izgledi o iduće tjednom upisu pozitivni. Za oboje - i Nasljednika i Malu.

S druge, napadi i dalje traju. Od toga da se šire po krugu naših prijatelja koji pokušavaju biti neutralni, do toga da Guzda nije svjestan koliko mi boli nanosi time što sukob postavlja na nivo (po njemu) tvrdoglavih dviju baba koje sada smetaju cijelom društvu da se u sreći i veselju i dalje druži.

Niti sam išta rekla, niti sam krivo pogledala, niti mi je namjera razvlačiti svoju intimu, ponašanje ili odluke o kupovanju novih cipela sa kvazi prijateljicama.

I dalje nemam volje s njom raspravljati, niti prijetiti nešto što tako i tako ne mislim ostvariti jer smatram da se ne treba spustiti na neki primitivan nivo staroseokih baba.

O tome da mi je mrsko družiti se s ljudima koji će nam poslije brojati žlice, čepove flaša pive i litre benzina - .

Ali da me to sve ubija u pojam i da malo fali da puknem - e to nažalost da.