Jučer nam je Nasljednik postao čovjekom. Mislim odraslim čovjekom. Dobio je svoj kruh u ruke. Odnosno diplomu tehničara. Wou. Obranio je svoj stručni maturalni rad s odličnim uspjehom.

Naravno da majci nije rekao da će to biti u srijedu. Hm. Zašto bih ja to morala znati.

Uglavnom, lijepo je izjavio kako je sad spreman da se zaposli u našoj lokalnoj tvornici (tamo generacije i generacije mještaja zavšavaju svoj radni vijek - od djedova, očeva do unuka..), oženi i kako to sve ide... naravno u ruci mu je bila Žuja. Ove druge mu ne valjaju (pretpostavljam po cijeni).

Šalu na stranu. Čekamo rezultate državne mature i upis na faks. Hopefully.

S druge strane gledano, niti ovi gore, koji bi u dobra stara vremena (ili loša, kako je tko gledao na određeno razdoblje u povijesti) po inerciji završili u toj našoj tvornici nisu više te sreće. Biti će samo još jedna generacija na burzi. S pitanjem kada i gdje će se zaposliti. Tuga i jad.

Toliko od mene. Ne stignem ni s oproštenjem srat. A kamoli bilo što drugo... Odo na poso. Netko mora i raditi.