Ehh...

Neke "mane" padnu (kao s) neba, neke nestanu....

Nekidan se javlja frendica iz Zagreba: njezina mala (inače prijateljica moje kćeri) je svojoj razrednoj prijateljici (međusobno se sve tri poznaju i druže kad ova moja ostane u Zg.) spominjala našu situaciju (još uvijek smo u "izbjeglištvu", kuća ima krov, no bez prozora i vrata, a i crijep se čeka, da ne spominjemo da nemamo namještaj, elektronske aparate, bojler, teve, ma skoro pa ništa...), te je mala iz Zagreba to sve ispričala svojim roditeljima.

Uglavnom, majka male je na kavi poslije roditeljskog, pred svim ostalima izvadila 1.000 kuna iz novčanika i mojoj frendici dala da proslijedi meni/nama. Veli žena: tako smo se doma dogovorili i odlučili pomoći tvojoj prijateljici. I našoj kćeri neizravno.

Koja gesta. (ne znam koji bi smajlić stavila na ovo mjesto).

Nepoznati ljudi iz svog vlastitog džepa vade ravno 1.000 kuna da proslijede nekim nepoznatim ljudima - roditeljima prijateljice njihovog djeteta (ovdje čak ne govorimo o krugu našeg malog mjesta, već Metropoli!). Wou. Ostadoh bez riječi.

A onda novi šamar s neba - Cigići (a tko bi drugi?) odnijeli s gradilišta bakrene cijevi u cijeni cca nekoliko tisuća kuna.

Policija sliježe ramenima...

I sad ti budi u plusu....