Ne znam gdje je gore - doma, "doma" ili na poslu. Riješim jedan zadatak, a zaskoče me dva do tri nova. Padam s nogu, umorna sam kao pas i ne uživam uopće. I hodam već danima u istim stvarima na posao jer još nije došlo ništa suvislo s kemijske, a da je pristojno obući u office.

Uglavnom, nekoliko tips-ova ako vam kuća (iz)gori:

- mokre maramice (one za bebe, što jeftinije to bolje ) čine čuda - od skidanja mrlja sa slika, čađe s bočica parfema do...
- skupljajte i najsitniji račun (doduše, ne znam gdje bi ih sve deponirali jer ako kuća izgori, ode sve dođavola) jer vam baš on može pomoći da dokažete vlasništvo, starost i vrijednost određenog predmeta - prema zabrinutom osiguravatelju
- postoje zlatari koji čiste zlato (ako spomenete paljevinu, dobijete i popust)
- i kemijske čistionice daju popust na količinu (uglavnom ako se radi o cjelokupnoj pokretnoj imovini što čini teškostećena i dugoskupljana odjeća za koju je upitno koliko i stvarno vrijedi)
- ako se malo propitate otkrijete i širu familiju vaših prijatelja, kolega ili poznanika - baš vama potrebne restauratore slika/knjiga/ostalih drangulija, zlatare, urare i ostala brzoumiruća vrsta
- o da, cjenkajte se oko svake sitnice (makar to bile i krivo kupljeni grudnjaci, kada ste u bunilu bacili sve račune jer vam je nekoliko sati ranije sve uništeno) jer vam sada svaka kuna više vrijedi - tako i tako čim uđete u dućan - treba vam od svakog proizvoda po jedan komad
- prihvatite svaku ponuđenu pomoć, kunicu ili uslugu, jebiga, sada vam svaka sitnica pomaže u životu.

Jednom riječju - teško je teško... Ni alkohol ne pomaže.