Posljednjih smo se par dana i mi malo smucali po Deželi. Znam da ste znatiželjni kao susjed Zdena, pa sam već pripremila par fotografija:



Kao što sam već napominjala - jedan od onih par naj-naj pogleda je i pogled iz restorana-pizzerije "Jožica, Gozd Martuljek, Slovenija na vrh Špika. Kao što se vidi na mojoj mrljavoj slici, Špik se baš i nije vidio, no zato sam ja lijepo sjela uz prozor i topli radijator, pa popila kavicu, pa izvadila knjigu, pa malo jela (pošto nisam bila baš gladna, konobarica koje se sjećam još od prije par godina mi je preporučila slijedeće):



teleći ujušak s ajdovim žgancima (nije mi se dopao okus dotičnih žganaca koji se jedu skupa s juhom), pa izvadila komp jer sam sama sebi obećala da ću i raditi, a ne samo se provoditi, pa sam opet pila (pivu), pa je ćaskom prošlo nekoliko sati koliko sam morala čekati Guzdu i njegovog prijatelja koji su upražnjavali - never mind.

Uglavnom, osim što se nekad ućmala pizzerija pretvorila u hoch mjesto, pa sam dotični ujušak platila dobrih 7 i nešto eura (sva sreća da Guzda ne čita blog), atmosfera mi je bila taako dobra i ugodna, konobari uljudni, a internet besplatan (taj dio me posebno oduševio, valjda zato što to nisam očekivala).

Nakon toga smo se pobrali na Vršić - Koča na Gozdu, gdje smo se prvo zarakijali s poznatim društvom iz Zg (nismo se dogovarali, zapravo niti vidjeli dobrih desetak godina, tako da je druženje sa starim prijateljima bilo još ugodnije), a isto tako i odspavali .

Dnevni boravak, odnosno doljnji dio planinarskog doma izgleda ovako:



Cijelim prostorom dominira zagrijani kamin, hrana i klopa su ukusni, a opet puno jeftiniji nego dolje u podnožju (čitaj: Kranjska Gora).

I slika za kraj: piva u Vopa pubu u Kranjskoj Gori:



A kaj ste mislili mene vidjeti? Ma dajte..

Ps. Mislila sam napisati kako sam - kao i sve one naše "dive" kad se poslikavaju po ženskim časopisima i pišu kako su ljetovali, zimovali i ostalo - htjela napisati kako sam provela tjedan dana na skijanju u Kranjskoj Gori, no nije mi se dalo lagati. Prekjučer je padala kiša, te je staza (a i sve okolo) bilo debelo zaleđeno tako da sam zapravo bila sretna što nisam uzela svoje prapotopne skije i opremu, te se nisam za 29 eura odlučila polomiti na padinama Dežele. Bez putnog zdrastvenog.