Ajmo danas o jednoj drugoj bakici.

Ljuti me što novinari prikazuju situaciju onako kako to njima paše, a to je (obično) daleko od istine. Jučer je bilo po svim vijestima kako zločesti vlasnik stana hoće deložirati bakicu od dobrih 96 ili 97 godina. Pa si ti misli...

I onda kroz prilog - osim jadne bakice što leži u krevetu, krši isušenim rukama ne shvaćajući tko koga i plače da ju o'ma i sad utpaju u sam grob - počinju se spominjati sudovi (kao najveći krivci), neka unuka što je dotični stan prodala i neki kupci koji bi sada u taj svoj vlastiti stan. A dobili s vlasništvom i bakicu koja se ne da van. Hmmm...

Koliko ja znam - roditelji se moraju (po zakonu) brinuti o svojim bližnjima tj. roditeljima, te ako ovi nemaju za život moraju im omogućiti smještaj i hranu - to se čak može ganjati preko suda. Da li se to odnosi i na drugo koljeno oliti unučad - sad stvarno ne znam. No, ako je netko unuk/a - znači da je izravni i krvi rod, pa bi bilo lijepo da je taj/ta spremila bakicu na sigurno.

A ne ovako - s jedne strane prodati stan, a sad nek narod i država brinu o staroj ženi. Stalno se vraćamo na to neko "opće dobro" i pomoć države u svakom jebenom sranju. Od poplave, žege, previše usjeva, premalo usjeva...

I zašto sad sranje s kupcem - ako je netko kupio pod čistim papirima stan/kuću/livadu, zašto bi sad taj bio agresor, a ne žrtva pristrane nam države i upravnih službi?

O tome kako je unuka naslijedila vlasništvo - to me stvarno ne zanima. No nije u redu da to novinari prikažu na totalno drugačiji način.

Da je starica žrtva svoje obitelji - tu nema nikakve sumnje.