Irokezica...
26.09.2010.Kako se stvari mogu promijeniti u sekundi...
Baš jučer popodne žali mi se prijateljica na ponašanje svoje kćeri - friške studentice. Mala se umislila da s 18-19 godina može svima reći sve što misli, može se ponašati kako želi - jednom riječju tvrdoglavo bezobrazno derište u godinam kad ih više baš i ne možeš odgajati...
A zapravo ju i dalje (teško!) hrani samohrana majka, plaća joj fakultet, odijeva i oblači.
I tako se ova jada, a ja u sebi - ma moji su baš super pet. Mala se nekako skulirala i za svojih 14 godina dobro drži u odnosu na slatkiše i ostale probleme vezane uz šećer, a Nasljednik - maturant, puca na prestižni fakultet - valjda će i učiti...
I ode ona.
A u kuću uleti Nasljednik. Dan ranije otišao je prespavati kod prijatelja, te je bio plan da njih dvojica idu trećem u berbu. Sve normalno, totalno benigni vikend. Za pojašnjenje priče - Nasljednik je (kao škorpija u horoskopu) više - manje šminkerski tip. Doduše, na našu sreću ne sluša narodnjake kao ostatak sela, već one neke "divljake" (ni ne znam kako se zovu, ali grozno zvuče), no druži se sa dečkim iz kluba - sve klinci - sportski tipovi.
Kad ono - na glavi irokezica.
U isti mi je trenutak skočio tlak na dvijestopedesetipet. Ne da mu ta irokezica ne stoji dobro, no pomislih odmah na sve one probleme koje mu takav izgled u malom mjestu može donijeti. Spominjala sam vam već razgovore sa socijalnom službom i policijom vezanom uz dotičnog maloljetnika i "konzumaciju alkohola na javnom mjestu" (još mjesec dana, no ne znam da li bih rekla fala Bogu ili avaj?).
I tu je uslijedila priča o tome kako će ga svaka skupina vršnjaka - on ovih naših seoskih, do zagrebačkih pretući, do policije što će ga usred dana pretresati i možda slučajno lupati po jajima, do profesora što će mu skidati ocjenu zbog te glupave frizure...
Naravno da ostatak ekipe nije imao muda učini isto. Njih bi starci odmah rasčetvorili, a ne razgovarali i pregovarali. Doduše, kad je doma stigao Guzda - nije baš bilo previše razgovora normalnim tonom.
Na kraju sam mu zapaprila s pričom kako nema izlazaka dok mu kosa ne naraste jer je u međuvremenu izgubio osobnu, a nema šanse da mu dozvolim da na novoj osobnoj izgleda kao mafijaš ošišan na nulericu. I nek' si nađe taj novčanik - silom ili milom!
Priča je završila sa šišanjem irokezice (imam sliku kao dokaz njegove trosatne frizure!), bez prisile, no nakon što je izmolio izlazak na seosku veselicu povodom jesenačkih vinarskih i vinogradarskih običaja, naravno s putovnicom u džepu.
I tko je rekao da će mi dan biti dosadan?
Update: Izgleda da ipak moram malo pojasniti: nije nama bitno što selo misli (tako i tako smo za njihove pojmove čudaci), već koje će štete malo "čudne" frizure njemu učiniti. U ovom trenutku. Now. Da smo mu pustiti - bio bi jedini u selu/gradu gdje živimo. Sorry, možete vi pričati o slobodi izražavanja, otvorenim i načitanim profesorima punim pedagoškog pozitivnog mišljenja, nooo - vjerujte mi - stvarnost je drugačija. Nije moje dijete član elitnog društva, učenik privatne umjetničke škole niti mu je stric/ujak poznati političar ili seoski odvjetnik.... sooo - irokezija je otišla dolje, dotičnom čak ni ego nije baš nešto povrijeđen (pošto se na kraju izborio za taj jučerašnji izlazak u blato i zimulju ). A putovnica se malo navlažila. Tak je dobro bilo.
komentiraj (14) * ispiši * #