Ahhh...

Jučer je bilo neko zagušenje, pa je moj post otišao u vjetar. No dobro, šta je tu je....

Kao što znate, ili ne znate, pa ću se ipak i ponovno pohvaliti - uspjela sam se izboriti za odlazak na jedan simpozij u Dubrovnik. Idući tjedan. Jeee....

Sve je bilo dosta čupavo, zakukuljeno i zamumuljeno do posljednjeg trenutka. Doduše, kolegica u potpuno drugom dijelu firme sve je imala odrađeno još nekidan, uz putni nalog, avionsku kartu, smještaj u hotelu gdje se održava skup (inače nemamo pravo na taj luksuz od pet zvjezdica), odobrenja svojih direktora...

Ja sam pak, u jednom drugom paketu bila prepuštena samoj sebi. Tj. mojoj tvrdoglavosti da zivkam sve moguće urede direktora i pokušavam uloviti informaciju gdje je zapelo s našim odobrenjima. No, poslije sam doznala kako su se na moju prezentaciju nakalemili još i neki "savjetnici", pa se valjda njih čekalo.

I da, kad sam već mislila da je sve sređeno, stvar se naglo zakomplicirala - dvojica od tih savjetnika bi (naravno svaki sa svojim) službenim autom jer jedan ima na putu do Du vikendicu, a drugi rodni kraj. Pa bi oni lijepo malo spojili ugodno s korisnim. Kako se to radilo i nekad.

Kako sam ja u toj priči "mala od kužine", tako je meni objašnjeno da će se vidjeti s kim od njih ću putovati, da li će uopće nekome od njih biti odobren taj auto kao prevozno sredstvo. Grr..

Em se meni ne taljiga do juga Lijepe naše u osobnom automobilu, em ti dotični ni ne žele nekog uz sebe jer imaju druge planove. Tako da ja još uvijek nemam ništa - ni rezervaciju hotela, ni avionsku kartu, ni ime vozača.

Ali se zato djeca doma vesele već unaprijed. Računaju na tri dana tuluma, jer je Guzda totalno neupotrebljiv kako sredstvo razuma odraslog čovjeka.

No, baš me briga. Odo ja, makar pješke....