Ehhh da.

Priča ide ovako: pošto je onaj famozni Maksimirska stan i dalje u našem vlasništvu, tako se približavanjem zime i ja sve češće pitam zašto plaćam pustu režiju za nešto što ni mrvicu ne konzumiram. Doduše, tu i tamo prespava jedna moja frendica, tek toliko da se vidi da ima živih i u tom objektu.

Još u ljeto sam ponudila prijateljici da se u njega smjesti njezino studentsko čedo - pa da plaćanjem režija, uključujući početno čišćenje i eventualno bojanje (ako želi da joj bude ljepše) "otplati" stanarinu. I tu je priča ostala visiti u zraku...

Pa je prije par tjedana - nakon nekoliko usrdnih mailova o vrijednosti žive love - koliko god to bilo puno ili malo za nekoga - nagovorila me druga frendica da joj pokažem smještaj, a i da razriješim gorespomenutu ponudu (u tom sam trenutku i dalje razmišljala na onaj pošten način - pa ipak sam ovoj prvoj - majci - obećala , nema smisla da mala ne bude na toplom i jeftinom mjestu).

Skoro pa istovremeno - na sam dan kad smo nas dvije pijuckale kavicu (no dobro, priznajem: ja pivu , a ona čaj) javio mi se tip iz našeg kraja (broj je dobio od gornje prijateljice koja je - valjda zbog neke grižnje savjesti pokušala sanirati situaciju za koju je valjda smatrala da je loša) za kćerku - studenticu. Oče čovjek taj stan i oče. Ma - da ga samo vidi...

Sad ja dotičnog na finjaka otcipelarim jer je ova druga po redu zadovoljna stanom, ženu (recimo) poznam, pa šta ću se zajebavat s nekim iz druge ruke. Uostalom, ne bi ni bilo fer prema njoj. Noo...

Em je čovjek zvao još dva puta, em se ova gore premišljala, em se na kraju predomislila.

No dobro, definitivno sam si sama kriva, jer nisam prenosila neke informacije, da ne ispadne da ljude guram u neke odluke. Moža sam ipak morala. Jer nakon što sam ga - sada ja zvala - baš su platili kauciju za neki drugi stan. Čovjek je bio jako razočaran, pa pretpostavljam da je dijete smjetio u neku rupu. Jebiga. A meni ostali računi i prazan stan.

I tko kaže da se poštenje isplati?

Uglavnom, da ne duljim - nudim topli smještaj u dvosobnom namještenom (malo prašnjavom, no uz dovoljno Domestosa, Čarlija, Axa i ostalih čuda za čišćenje ko novom) stanu u centru Maksimirske, naravno uz uredno plaćanje režija i nešto šuše za Rudarku.

Poželjne bi bile i neke blogerske preporuke!

Ps. Ako ste mislili da se Gospođa Dojčeland javila - grdno ste se prevarili.