Imam osjećaj da me Josipović oliti naš Precjednik prati.

Em ja na Špancirfest - eto ti ga za mnom.

Em ja na Lipovljanske susrete - eto ti i njega.

Sad neću o tome kako me ćopila alergija jer je puhao neki topli fen i nosio pelud ambrozije, kako su kao centralni događaj - "Slavonske lole" nastupile iza pola noći (valjda su negdje imale u blizini gažu do "darova") i kako nije bilo ništa drugo osim čevapa i hod dog-a... Toliko o hrvatskim domaćim proizvodima. Doduše, tokom dana su žene nudile i domaće kolače, no mi smo na taj dio zakasnili.

Tako sam si i jučer mislila - da li će me Ivo pratiti i na slijedećoj putešestviji. Naime, bili smo pozvani od prijatelja - inače baptističkog svećenika na neko druženje i uprizorenje "Golgote" u bespućima Banije.

A kad jednom uđete malo dalje od predgrađa Petrinje - nemam majci da se javljate na mobitel, da koristite GPS (he he mi smo svoj imali u obliku šalabahtera na A4), a bome ni da pitate ljude jer ih ima na prste prebrojat.

Tako da smo gore - dole - curik - pa ponovno prolazeći egzotikom koja se zove Veliki Šušnjar, Lučani, Gornja, a bome i Donja Bačuga i sl. sela. Priroda je prekrasna, netaknuta - od potoka, šuma, brda i dolina - ma šta da vam kažem - ista Toskana.

Na izmaku snaga, kad smo već odlučili odustati (malo nas je zaveo naš GPS ) i poslati poruku da nas nema s pive u Petrinji - uspjeli smo stići.

Čak smo i unovačili sina vlastitoga - u rimskog vojnika. No, o tome ćemo slijedeći put. Em moram na posao, em je baterija na low.

Ćaos od Rudarke...