Jel' se sjećate one ludnice s kupovinom knjiga uz dnevne novine?? Ak' se ne varam, sve je počelo s Večernjakom, kad su se penzići dizali u pet ujutro kako bi baš oni bili ti koji su upecali svoju (pre)skupo plaćenu knjigu. Pa je onda uletio Jutarnji... Pa..

I sada imamo metre i metre beskorisnih knjiga, upitne kvalitete prijevoda, lošeg uveza i čudnog popisa naslova (kladim se da neke od tih knjiga nisu na popisu obavezne lektire studentarije na raznim smjerovima Filozofskog fakulteta ). A da sad to malo zbrojite - došli bi do fascinantne cifrice. Koju su si gore spomenuti otimali od usta. Ehh...

Baš me zanima u kojem su postotku te knjige bile otvorene, pa možda i pročitane...

Sad su se novinski izdavači dosjetili - pa ti reklamiraju super poznatu knjigu za 3 kune, a kad ono mikroskopska knjižica od desetak stranica skraćenog uvodnog poglavlja razvikivane knjige. Ili - kupite "Anu Karenjinu" - kad ono, knjiga raskupusana u tri toma, pa ti lijepo triput plati kako bi dobio tekst od korica do korica..

E sad, kad već pljujem, moram priznati i svoju krivicu. Prvu turu Večernjakovih i Jutarnjih knjiga sam i ja pokupovala. O da. Skompala se Kraljica Majka sa tetom na kiosku, pa smo i mi došli do teško stečenog knjižnog bogatstva.

U nastavku sam kupila i poneku knjigu koju sam procjenila kao potencijalnu srednješkolsku lektiru (silly me, Nasljednik ni ne zna da one postoje u našoj kući ), te omiljeni opus krimi pripovjetki (moje okriće D. Leon, te K. Reichs)..

O da. Pročitala sam i neku iz opusa lektire našeg djetinstva, koju sam propustila pročitati u to doba, kad su se knjige čitale kao što se sada ulogirava na Face, kad nije bilo PC-a ni poštenog te-ve programa... No da.

Zašto ovaj današnji post? Tu silu knjiga, uključujući i one nasljeđene, kupljene mimo gornjeg popisa, nabavljene po raznim antikvarijatima, Amazonima (imam čak i knjigu iz knjižare u Katmandu-u ) ... i to treba tu i tamo izvaditi, obrisati prašinu, presložiti...

A baš je došao i taj dan... ehhh