Neki me pitaju o Lap-u....

Ehhh....

Ja sam generacija koja je prva slova savladala početkom '70-ih godina prošlog stoljeća (kako to gordo zvuči - meni je bilo wou kad sam saznala da se moja pre-stara baka rodila krajem 19-og stoljeća, a vidi sad mene - i ja iz prošlog stoljeća ), koja je primljena u pionire (bili smo klinci u prvom osnovne - na Dan Republike - a tada je to bio 29.11. (inače rođendan one gore spomenute bake )), malo kasnije u redove omladinaca...

U moje srednje školsko doba postojale su radne akcije - tzv. ORE - Omladinske radne akcije - gdje su se mladi iz cijele Jugoslavije (čitaj: područje sadašnjih država: Makedonije, Kosova, Srbije, BiH, Slovenije i Hrv) malo radili, više se družili , no na moju žalost - moji me roditelji nisu pustili u taj mladenački raj (čitaj: sloboda, sex, rock&roll, mislim da baš i nije bilo droge)...

Uglavnom, u to je neko doba - krajem '70-ih i početkom '80-ih počeo "Novi val" - oliti krenule su grupe kao što su Parni valjak (moja frendica iz Dubrave zvala me na koncert dečkiju par godina starijih od nas - s prvim albumom - onim s "Rolling Stones" jezikom + ziherica), Dorian Gray (tu se pojavio Massimo, puuno mlađi i s više rupa po licu koje je poslije ispeglao u dermatološkim ambulantama) - i tu sam imala frendicu koja me zvala u njegovo društvo, no meni su neke druge stvari bile u glavi...

Da ne spominjem Štulića - bila sam na jednom od onih famoznih pet ili šest koncerata u nizu u Kulušiću (mislim u srijedu, a frend od mog brata bio je u četvrtak) što je kasnije evoluiralo u famozni "Live in Kulušić" - LP (oliti Long Play) - hoću reći - ja sam od onih koji znaju da je Štulić još živ, odnosno slušali su famozne legendarne stvari UŽIVO...

O Ekatarini (Velikoj), Balaševiću, "Dva dinara druže" - nespomenutog (sada ortodoksnog) Četnika, pa ga neću ovdje spomenuti, Lačnog Franca, i još nekih s tog našeg sada bivšeg područja velikog Balkana (a tada famozne Juge) - nećemo....

Anyway, u to smo doba visili svaki dan pred SC-om (oliti famoznim Studentskim Centrom - moje srednješkolsko doba ), izlazili u Lapidarij ili Jabuku, Big Ben (jedan od ulaza u Bogovićevoj) bio je rezerviran za "šminkere" i Šipce (koji su znali plesati), sadašnji (ili bivši) Majoličin restač navrh Nebodera za tzv. "Nesvrstane" - bogate Afrikance (uglavnom iz muslimanskih zemalja) što su studirali godinama u Zg. (raj za tadašnje sponzoruše što su se htjele bogato udati), a Saloon za prave šminkere (koji su si mogli priuštiti izlet u Trst svaki ili svaki drugi vikend po novu robicu )...

Uglavnom, kad ti neki mladac (s duugom kosom, tako sladak ) svira i pjeva pjesme koje su te vratile u prošlost, ehh...

Nema tih bora na licu, celulita, godina staža na ramenima, djece, muža.... samo ono mlado srce što sretno kuca...

Bez minusa na računu, bez kredita, bez Guess torbica i ostalih skupih sranja, s puuno ljubavi za prošlost, mladost i ludost...