Kako ono ide u socu od kave: Smješi vam se neki put...

No da, priča ide ovako: Mala je članica naše seoske skupine mažoretkinja, a dotične mažoretkinje su podskupina našeg seoskog duhačeg orkestra. I dotični orkestar, skupa sa mažoretkinjama putuje svake druge godine u neke Bad - toplice u Njemačkoj na festival. I ta je godina je ova sadašnja.

Tako se već danima na frižideru kočeperi post it slijedećeg sadržaja (pisan krasopisom!):

Slijedeći utorak u 20 h u sportskoj roditeljski sastanak (za mažoretkinje).

A za roditeljski (u školi) doznam pola sata prije ili čak dan kasnije...

Na sastanku se skupio popriličan broj roditelja (valjda isto tako natjeran od strane malih mažoretkinja ), te smo bili obavješteni o detaljima tko, što, kako i zašto. Uglavnom, radi se o velikom međunarodnom skupu "pleh muzikaša", te mlada voditeljica mažoretkinja očekuje još ponekog roditelja (pretpostavljam - majki) da sudjeluje u čuvanju dotičnih princeza. I naravno da sam kao majka odmah procjenila da nema šanse da Mala ide bez mene na dotičnu manifestaciju jer će:

- biti ludnica
- jer će se klinke ludirati do bjesvjesti
- jer će biti ozbiljan nastup, više puta na više mjesta (i gornje i doljnje može rezultirati niskim šećerima i po danu i po noći)
- jer će biti potrebno paziti na Maline šećere, obroke, inzuline...

Mala se duri i odbija odlazak s omraženom majkom. Majci se cijela priča dopala i najradije bi otišla i sama bez razmaženog derišta i čuvala drugu tuđu djecu.

Ima vremena još nekoliko mjeseci za pregovore.

No da.... a Nasljednik je nonšalanto izjavio da će i on lumpati na norijati za dvije godine (a 3. je razred). Ehhh...