Danas sam bila na jednom sprovodu. U jednom malenom selu na rubu Slavonije. Htjela sam vam staviti link, no nema... Tako je maleno mjesto tj. selo.

Doduše, ima DVD...

Da se vratimo na sprovod. Umrla je bakica (koju sam silom prilika vidjela jer se nije dalo drugačije izraziti sućut, osim pokraj otvorenog lijesa - kako se to već šika u Slavoniji i još nekim ruralnim krajevima lijepe naše) koja je zbog problema s Alzeheimerom davno otišla u nebo, ili barem je njezin mozak otišao u neke divne krajeve njezinog djetinstva ili tko zna gdje...

Ja sam malo zvjerkala okolo. Kućice - Comme ci, comme ca i malih i većih. U crkvi i na sprovodu uglavnom neke bakice. Prekrasan pogled s groblja na neku šumetinu. Propisno odrađene karmine u gore navedenom domu dobrovoljnog vatrogasnog društva...

I mladoliki župnik kojem je bio slobodan dan, pa je sve odrađivao onako - nezgodno mi reći - preko "one stvari" s jaako dosadnim izrazom lica (jedva ga ulovili da odradi sprovod). Baš sam se pitala što li si misli iz dana u dan zarobljen u toj nekoj pripizdini, s onih par kuna što skupi tokom raznih misnih slavlja i obreda, što krštenja, što vjenčanja, što sprovoda... (kolo se uglavnom zatvori, prije ili kasnije..).

Anyway, zgodno se malo maknuti. Ja kao živim izvan grada. No, kad čovjek stvarno ode u još manje selo, tek tada vidi što je pravi seoski život....