Već se dosta pisalo o mobitelima i općenito o kulturi korištenja mobilnih aparata, pogotovo u poslovnom okruženju. No, neke današnje sitnice su me razljutile toliko da nije loše sve dobro ponoviti!

Kao prvo - zašto se netko javlja na moj poziv i sikće mi u slušalicu kako je na sastanku i da će se poslije javiti?

Naravno da znam da se dotični nalazi na radnom mjestu. U slučaju da mi se ne javi trebalo bi značiti samo dvije stvari - ili da na drugoj liniji i već komunicira s nekim ili da je na sastanku, pa mu nije zgodno javiti se.

I da će se javiti kad bude mogao, čim sastanak završi.

Priznajem još i treću opciju a to je vožnja tj. boravak za volanom. Neki se ne javljaju. Ja se javljam, no već sam nekoliko puta prošla nekažnjeno kao kroz iglene uši pokraj policije.

Ima ih i onih što ne znaju ugušiti zvuk poziva, pa nas usred sastanka zaskoči neki čardaš, tamburaši, hrvatska budnica ili samo zvrndanje telefona. To mi jedino pada na pamet. Čisto ne vjerujem da namjerno ostavljaju telefon uključen.

A tek glasno javljanje usred sastanka normalnim glasom - ili konstantan izlazak i ulazak natrag na sastanak / predavanje nakon svakog poziva.

Sve u svemu - stvarno bi većini trebalo uzeti mobitel prije sastanka kao nekad kod ulaska u saloon oružje - tj. revolver.

Ps. Zaboravih vam napisati utiske s posjeta doturu za "one stvari". Doktor rekao da je sve pet (doduše, ako se u formulu ukalkulira i moj broj godina ), no Guzdi sam prodala priču da mu je doktor poručio da bračni život treba češće konzumirati.

Siroti uplašio se od silne brige kako će taj zadatak riješiti uspješno. )