Šokirala me vijest o tučnjavi curica, bolje rečeno premlaćivanju jednog ženskog djeteta od strane jedne ili više ženski osoba i to upotrebom tzv. boksera.

Grozno.

Naravno, na prvu loptu.

Prvo: tko je žrtva, a tko agresor?

Ovdje ću napraviti malu digresiju na temu opasnosti obilaska predrage nam Metropole u noćnim satima. Nekidan sam pokušala objasniti Nasljedniku zbog čega ga neću pustiti da sam baulja po Zagrebu u sitnim noćnim satima, nego da ga nakon koncerta mora dočekati ujo i odvesti autom doma - na što je ovaj moj komentirao - "Neće me nitko dirati, ako ga ne provociram". Hmmm....

U stilu - još je i sportaš, pa je tvrdio da malo ljudi ima bolju kondiciju i brzinu u trčanju od njega (nogometaši definitivno nemaju ). Ne mogu ovdje reći - živi bili pa vidjeli, jer stvarno ne želim da se moje dijete dovede u situaciju da ga maltretira skupina dokonih klinaca... Sa završetom u traumi, a nedajbože na groblju. Kao siroti Luka R.

Možda je to razmišljanje jednog "seoskog" dječaka na pragu punoljetnosti, bez iskustva "divljeg" zagrebačkog noćnog života. Ovdje neću spominjati kako se u moje doba moglo prošetati s kraja na kraj grada, možda izgubiti stotinjak dinara (= kuna) u kupnji cigle, nooo...

Bez nekih smrtno opasnih situacija definitivno.

E da, početak priče. Prije par mjeseci se moje Malo dijete "na nož" pokefalo preko mms-a, fejsa i sl. umotvorina modernog doba sa svojom do tada Best friend. Ova je Malu pljuvala u stilu "ona mala Slatka", na što je ova moja lila suze, pizdila i - sve u svemu bilo je psihički dosta naporno.

Tako da ne želim zanemariti onu "žrtvu" koja je možda pokrenula lavinu emocija i mržnje, da bi se ona druga dohvatila "oružja" i pokušala problem riješiti šakama.

Da se razumijemo, ne prihvaćam agresiju kao oblik borbe i pokušavam djecu naučiti da su duhovne vrijednosti iznad svih tih sitnih podmetanja. No, da li to rade i drugi roditelji???