Sjećate se one priče o tome kako sam postala šef svojem starom bivšem šefu?

Naravno da u raju nije kao obično. Tj. mojem odjeljenju/odsjeku kako god to zvali.

Jerbo me dotični ne tangira ni pol posto. Od sto. Ili više. Ili manje...

Prvo je bio izgovor kako on službeno nije dobio rještenje da sam mu ja šef. Ako ne računamo prezentaciju i pripadajući zapisnik Velikog direktora, sastanak i pripadajući zapisnik mojeg direktora, sheme koje se nalaze na lokalnoj mreži i.... šta bi on više...

No, direktor je - iz nekih svojih razloga stvar htio spustiti na zemlju i mene uvjeravao kako trebam laganini polako, već s obzirom na situaciju, ima vremena za drastične mjere i sl...

Pa je dotični i dalje radio po svom, javljao se i dalje svojem bivšem šefu, a mene izbjegavao i ignorirao koliko je to moguće kad moraš proći pokraj otvorenih vrata svojeg šefa jedno sto puta na dan...

U međuvremenu su stigli i ugovori, crno na bijelom gdje točno piše što je i kuda pripada dotični. Kojeg je ovaj i potpisao. Pa se napio od tuge. Pa je nestao na 12 - 24 -48 sati. Barem mi je tako rekao njegov bivši. Mrtav - hladan, čudeći se što se ja tu ispitujem za svog djelatnika (za kojeg ruku na srce i odgovaram kao šef svojem direktoru, zar ne?).

Da bi na kraju tzv. Bivši odobrio ostatak tjedna kao slobodne dane dotičnom. Bez da su me pitali ili obavjestili.

Sve sam to danas, uz prisustvom dotičnog Exa (kojeg smatram prvim odgovornom za ovu situaciju) elaborarila direktoru. Pa smo nas tri potrošili dobrih 60-ak minuta smišljajući što će jedan nesposoban kolega, slabo kompjutorski obrazovan (samo zato jer ga to ne zanima), bivši šef socijalističkog kova (ja samo pričam i potpisujem), na rubu alkoholizma, ali dovoljno arogantan da i dalje traži svoja (nepisana) prava, raditi - a da svi budu zadovoljni. Čitaj: ja.

A zapravo bi trebao dobiti nogom u guzicu. Kao i onih 30-ak posto viška u državnom birokratskom aparatu koji su sada balast, a niti znaju upaliti komp. niti znaju engleski, a straašno su važni da ih nitko ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep. I onda se čudimo kad se raspiše natječaj za nova radna mjesta unutar ministarstava. Točno mogu zamisliti što je tome prethodilo