Ne mogu se odlučiti - da li mi je subotnje ili nedjeljno jutro ljepše.

Subotom se, obično dignemo ranije - negdje oko 8h i pijemo prvu kavu, dogovaramo planove (ako ih već nema za taj vikend), odlazimo pješke u centar na kavu sa frendovima, kupujemo kruh i ostalo što je već potrebno taj put...

Nedjeljom pak pokušavam ostati u krevetu mrvicu duže, malo se maziti (ne, ne vi perveznjaci, baš onako kako piše ), zadikrivati, pokušavati spavati...

Nedjeljom obično roštiljamo (pa nemam previše posla s kuhanjem), ili se nešto peče u pećnici, uz lagano krčkanje govedske juhice i sl.

Doduše, onaj vikend kad sam dežurna dižem se kao radnim danom i prvo odlazim na posao sve provjeriti. Ako je sreće, vraćam se još uvijek na vrijeme sa svježim kruhom na kavicu s Guzdom. Ako ne - e onda jebiga - ne. Onda se zasuču rukavi i radi, a usput se preko moba diktira što i kako sa ručkom. Da mi patuljci ne umru od gladi...

Volim i one vikende kada se pobjegne od kuće...

Sve u svemu, obično imam puno veće i nadobudnije planove što ću i kako ću neke stvari posvršavati za vikend, napisati neke tekstove, obrisati prašinu po svim zakutcima, oprati zavjese...

Onda ispadne da se u 5 sekundi, ma šta pet - tri dam nagovoriti na neku suludu opciju od sjedamo u auto i "skočimo" 100 - 200 - 300 km negdje na neku pizdariju, klopicu ili kupnju neke svinjarije....

A tek popodnevno spavanje..

No, sve je to život.Treba uživati u svakoj sitnici...

Update: Pošto je danas Ramazanski Bajram (oliti veliki svetak za Muslimane) voljela bih da se javi netko i da nam opiše stvarne osjećaje vas Muslimana. Bila je svojedobno jedna cura na blogu iz Sarajeva. Nažalost, nakon što se raspetljalo to s njezinom udajom - nema je više...

Ona nam je pisala o Muslimanima... I da, jako mi se sviđa knjiga "Djevojke iz Rijada". Čitali???