Danas na poslu bilo je opako.

I to sve zato što smo imali posla sa vidno alkoholiziranim kolegom. Ujedno i zamjenikom poslovođe (jerbo je poslovođa odsutan). A dotični već do gableca nije mogao stajati na nogama. Jedva se ljuljati.

Nekako su ga kolege uvjerile da NE smije voziti službeni auto, nisu ga htjele uvjeriti da takav MOŽE i MORA doma, a ne slikati se po preduzeću (što me jako razljutilo) i što ga nisu "ribale" (što je doduše blesava odluka s obzirom na njegovo stanje). To ću ja odraditi sutra.

Ako mi ovi prvi dozvole.

Jer, muški kakvi već jesu svakog pijanca znaju opravdati "On je dobar čovjek", "On to ne radi svaki dan"...

Svaki dan ne, ali je (dotični) imao jednu fazu od puuno više od jednog dana...

Da ne spominjem kako gubimo na autoritetu i kredibilitetu kada "gonjamo" radnike da se ne opijaju, a dozvoljavamo sebi i svojim poslovođama, tehničarima i ostalom uredskom osoblju isto.

I na kraju - kad sam im spominjala "težu povredu radne discipline" koja znači, ako se nešto (loše) desi i u ovim teškim vremenima definitivni otkaz - još su se uvrijedili na moje stavove i mišljenja. A osobno mislim da nema šanse da se neke stvari zataškaju jer su svi direktori pod velikim povećalom i nisam sigurna da su voljni rješavati stvari na starinski (jugo) način...

Tko izda - pizda.