Pošto je sutra prvi dan škole da i ja velim jednu o knjigama i ostalom.

Kao prvo, mislim kako smo svi mi - ovdje mislim na Hrvate koji imaju školsku djecu, a dovoljno smo internetski obrazovani - lijene guzice kojima baš treba da ih gaze glupi, tusti i samoljubni političari. I nije mi jasno, osim što se netko tu i tamo po Face-u i Blogu malo ljuti i završi na nekoj naslovnici pa riješi lokalno svoj problem ako dotični problem pročitaju i novinari, nismo napravili neke velike svinjarije, onako organizirano, kao svojedobno klinci - srednješkolci s maturom.

Jer da nas država zajebe preko noći, a da to ne digne nikakvu (veću) prašinu - ne mogu vjerovati. U toj priči ne mislim na to da mi ne bi trebali plaćati knjige (ne želim ulaziti u priču o recesiji i o tome da li se država mogla odreći nekih drugih stvari, a ne obrazovanja djece), no da se moglo drugačije organizirati - je.

Pošto su svojedobno, krajem prošle školske godine pripremljeni spiskovi knjiga i spiskovi djece po razredima i školama moglo se preko državnih institucija organizirati da djecu sutra na stolu čekaju knjige. A o tome da bi mi kao roditelji subvencionirali od 0 - 100% cijene knjiga i to po cijeni koju je ministarstvo dogovorilo sa izdavačima, a ne po nekoj puno većoj cijeni. Uplatom u školi ili direktno ministarsvu ili whatever.

Ako se dobro sjećam čim je počela priča o ne-besplatnim knjigama odmah su izdavači skočili na stražnje noge i počeli s tiradaom kako je sad sve puuno skuplje, pa će nas roditelje (koji ćemo odmah keširati knjige, za razliku od države koja bi im možda platila do slijedećeg proljeća!) to sve koštati za najmanje 30-ak% više.

Ne želim provjeravati da li je to sve istinito i koliko stvarno dođu one naše naručene knjige. Doduše, naše nas još čekaju u knjižari jer mi se nije dalo dvaput čekati - i za osnovnu školu, koje su stigle i za srednju koje navodno stižu tek slijedeći. Doduše, tu se radi o nekoliko novih izdanja + one famozne radne bilježnice koje na kraju ostanu skoro pa prazne jer nastavnici ne natjeraju djecu da ih i ispunjavaju. Npr. za domaću zadaću. Ili kao pripremu za testove. Hmm..

Kao što ona Zlica svako malo komentira po mojem blogu moje imovinsko stanje - istina je da bi bez nekog većeg problema mogla kupiti/platiti nove knjige i jednom i drugom djetetu. Za razliku od većine ostalih Hrvata.

No, nisam željela, ako ništa drugo iz principa! Nije mi bilo teško, još početkom 8.mj tražiti polovne (sjećate se onih famoznih postova o avanturi potrage za antikvarijatima u Zg.) i razmijeniti sa susjedstvom one za osnovu školu. Ali, da nas država natjera da kao siročići po livadama gonjamo knjige, raznih izdavača i raznih izdanja gubeći vrijeme, novce i živce samo zato jer je to njima bilo tako jednostavno. Jednim aktom ukinuti - pa ko' ih jebe.

Imam osjećaj da su ovdje oni najslabijeg imovinskog stanja prošli najlošije. To su obično ljudi lošije obrazovani, pa se ne služe internetom, a isto tako i slabijeg imovinskog stanja, a ovako - bez pravih informacija naručili su sve knjige u knjižari.

I onaj famozni dio gdje nigdje nije definirano tko će dobiti besplatne (tko se doveo u situaciju da sutra pošalje bez knjiga u školu?), uključujući i one s više djece. Što znači izraz "više djece"? Npr. moja kuma sa njih - sva trojica školarci? Ili susjeda koja ima isto troje, ali samo dvoje idu u školu??

I treće za kraj: nisam od onih roditelja koji pate da im dijete u školu krene od glave do pete obučeno u novu odjeću i obuću. To se sve kupuje pomalo cijele godine. Kad su rasprodaje pokušavamo kupiti velike komade (nrp. zimske jakne) kako nas ne bi iznenadilo u punoj cijeni pod moraš.

Od stvari što im treba za likovni dogovaramo već krajem 6. mj. pa nešto kupimo novo, nešto se koristi staro dok ima (tempere, vodene boje, pastele i sl.). Isto tako s pernicom. Doduše, Nasljednik koristi već godinama istu (ni ne znam kako izgleda), dok je Mala svoju novu ižicala ravno tjedan dana prije kraja prošle školske godine.

Školska torba? Uglavnom smo kupovali one neke mrvicu jeftinije (najskuplja nam je bila oko 40-ak eura, i grozim se onih od 100 i više eura), pa su dobivali novu svake godine. Od kad smo na ruksacima - imaju po jedan više godina..

I za kraj: čestitam mojem malom kumiću prvi dan u školi. Budi hrabar (barem kao kum koji se boji zubara)!!!