Zaslon mog moba - vlastita slika iz Venecije! Ha!

Dan je započelo jako rano. Ujutro smo u cik zore krenuli prema Puli (za g.o. je 5:30 definitivno grozno vrijeme), pa transfer do Rovinja i na m/b Dora. Posada ugodna. Kako se svijet mijenja - vodiči su govorili na engleskom i njemačkom, ruskom, naravno hrvatskom i mađarskom! Pa vi mislite tko je sve bio na brodu. I to mi se čini da je čak Rusa (dvije mlade Ruskinje su bile super obučene, a trusile viski, hi hi) i Mađara bilo više nego ovih drugih jezičnih skupina. Zbog cura, slušalo se na naškijem jeziku!

Da li mi je trebao plan grada od 30 kuna, a bila sam u Veneciji i znam da je jaako dobro označena, barem ako se držite turistikih ruta Rialdo - San Marco - Academia - kolodvor? Naravno da nije. No, baš prije spavanja me ulovila frka što ću sa dvije cure - od toga jedna dijabetičar, a druga "tuđa" za koju sam se doduše zaklela da ću je čuvati kao svoju vlastitu. Ne znaš koju bi više pazio. No, ne bila Rudarka to što je - dobar organizator da se ne sjetih frendice, njezinog muža Talijana koji živi u blizini Venecije, u najgorem slučaju njihovog kuma Talijana (koji doduše ne priča engleski, ali smo se na jednoj fešti dobro sporazumijevali nakon par čašica talijanskog vina!)koji bi nas spasili u slučaju neke pizdarije usred Venecije.

Anyway, na brodu su nam ponudili ogranizirani ručak, gondone i taxi razgled grada, a pošto su mi neki od vas savjetovali da je to najpovoljnija opcija - odabrali smo ručak i taxi prijevoz do našeg mjesta polaska tj. odlaska broda. Ovo je zapravo moj prvi organizirani posjet Veneciji, makar sam u jednoj prilici čak i spavala u "Grand" hotelu s jednom zvjezdicom! Ha!

Da li smo za 60 (3x20) eura mogli i bolje jesti od dotičnog "talijanskog" restorana kojem su vlasnici Tajlanđani ili Kinezi gdje smo silom prilika pili vino koje su nam oni ponudili, bez odgovarajućih sokova za moje dvije (koje ne piju običnu Colu, čak ni ova druga curica) i s malo sladoleda za desert (kojeg ja ne jedem)? Jefnitije ne bi prošli, ali bi barem pojeli malo i ono što si same naručimo. Nikako se nisam mogla sjetiti koliko je takav ručak (tu nas je bilo četvero, uključujući Nasljednika) platio Guzda prije par godina kad smo se isto muvali tim malim smrdljivim uličicama.

Anyway, osim što stvarno ima puno ljudi i gužva je nesnosna, pa lijepo zaboravite obilazak crkve iznutra, duždevu palaču ili nedajbože muzeje, osim ako ne stižete na višednevni izlet u grad. Ima i puno male djece, koja su razdražena vrućinom, bauljanjem okolo i suncem prilično cendrava, a roditelji, a nema nacije koju nisam vidjela jučer na trgu Sv. Marka, isto tako neurozni i svadljivi. No da...

Na povratku sam čula jednu gospođu kako na telefon objašnjava kako je to grozno u Veneciji što nema običnog dućana da si čovjek kupi osvježenje. Pa narvno da u staroj jezgri toga nećete naći. Venecijanci (doduše, netko je spomenuo da su ih zaskočili Kinezi kao vlasnici dosta nekretnina u kojima se jede ili kupuje) moraju od nečeg živjeti i naravno da ćete na takvom mjestu običnu vodu platiti 15 kuna ili neku bezeznu kinesku sitnicu u obliku venecijanskih suvenira puuno više nego na našem lokalnom mjesečnom sajmu.

I zato savjet: ako i idete u Veneciju stavite na stranu 20 - 30 - 40 koliko već želite eura i ne razmišljajte da je dotična voda - ne onih 2 i nešto eura ili nekih grozomornih 20 kuna, već da je to toliko i basta. Nema pogađanja.

I naša polusatna vožnja taxijem od centra pa naokolo i kroz kanale je sve u svemu bila jaako skupa (preko 500 kuna za nas tri!), ali se isplatila svake kune tj. svakog eura.

A za kraj:

ručak + nove gaćice = 24 eura
proljev usred venecije = neprocjenjivo.

Ps. Razglednice nismo kupili jer nismo mogli pronaći i poštanske marke. A poklon iz Bate - nove lijepe cipe su pravi suvenir iz Italije, zar ne??