Od danas sam i službeno na g.o. Wou...

Volim ja raditi. I nije mi teško. Tako me ni to približavanje godišnjeg odmora nije previše tangiralo, kako su već ljudi obično neurozni kad im se približava vrijeme njihovog. Čak sam nekidan razmišljala kako mi ne bi bilo teško odraditi ljeto i bez godišnjeg. Naravno da na kraju bi. Vjerojatno bih negdje pukla i ne bi bilo dobro. Anyway, predala posao svojem zamjeniku, izrecitirala mu sve moguće opcije koje se mogu dogoditi (a vjerojatno neće) u ovo gluho doba ljeta i to je to. Jedino nisam pogasila sl. mobitel. Jebiga. To pravi profesionalac ne radi. Sad se sjetih da nisam ostavila poruku na mail-u da me nema. Grr...

A sad malo o ljetovanju. Već godinama idem na isto mjesto jer mi se sviđa smještaj, a također i plaža i mir + tišina i blizina Pule kad se zaželimo gužve (svako večer ) i sve...

Ove godine su bezobrazno poskupili, pa na kraju nisam sigurna da li ću ovamo doći i slijedeće ljeto. Za te novce smo Mala i ja mogle i u hotel. Bez kuhanja i kupovanja namirnica. I još bi nam ostalo za pivo i sladoled. Doduše, prednost je što rezerviram 4-krevetni apartman još tamo negdje na proljeće, pa se do datuma polaska ili čak i kasnije Guzda odluči, ovisno o svojim poslovnim obavezama, a Nasljednik o svojim sportskim (ove godine ne ide sa mnom na more - trenutno ima treninge 2x dnevno, te za tjedan dana kreću na neki turnir u Mađarsku)..

Mala mi je još jedina konstanta. U ovogodišnjoj priči ona i njezina prijateljica. Pa se nadam da će ljetovanje biti ugodno. Barem do trenutka kad ne stigne Guzda, pa im sve počne dozvoljavati..

No da, i sad tu počinje priča: uz kavu i pivu, onako u nekom nevezanom i bezveznom razgovoru veli meni prijateljica i susjeda "A mogli bi i mi doći.." To oni - ona i njezina mala. Možda i njezin muž. Mislim hello??

Naravno da se čovjek ne snađe u dotičnom trenutku. Ja jesam rekla kako sam sama (mislim sama? sa dvoje djece ) prvih tjedan dana na moru, ali to nije značilo da želim / mogu / hoću nekog pozvati u iznajmljeni apartman.

S druge strane, kako veli jedna moja druga prijateljica - imaš ljudi s kojima možeš i na pusti otok, dok su ti drugi i previše na polsatnoj kavi, bez obzira što su ti dobri prijatelji- tako i ova gore dotična je jedna simpatična i draga osoba s kojom ja volim provoditi vrijeme. I neće biti bed s njom na moru. Samo me na kraju ljuti način na koji se Ona ugurala.

Doduše, lijepo sam joj slijedeći dan objasnila da na dan - dva (jebemise da li joj se isplati voziti 300 km zbog dva dana ljetovanja) može svratiti, no samo sa malom jer niti nema mjesta, niti je pristojno u iznajmljeni prostor ugurati hrpu ljudi pa ako dođe s mužem neka razmišlja o svojem smještaju (što zapravo ona ne želi - ona hoće za đabe). Pa nismo mi Česi ili Poljaci. Barem ja nisam!

Jedne godine, Guzda se otisnuo na drugi kraj kugle zemaljske, pa sam ja s tada još malom djecom ljetovala. Te godine sam si pozvala jednu prijateljicu, samicu u goste. No, prvo sam prvih pet dana bila sama s klinčadijom, pa mi je bilo super kad se ova dala nagovoriti i provesti s nama ostatak ljetovanja. I u toj priči sam ja dotičnu nagovarala da dođe, a ne da mi se netko uvaljivao. I to relativno bezobrazno.

To je jedan od razloga što sam sretna što nemam svoj smještaj apartman - vikendicu - vilu na moru. Kako je Guzda blizanac po horoskopu, nemojte me ni pitati zašto je kod nas stalno neki dernek i slavi se majmunovo. NIje da mi je krivo. Zna biti zanimljivo i veselo. No, nisam primjetila da nas ni jedni od tih naših gostiju uzvrati pozivom na neki ručak ili večeru. Osim kad se nose pokloni...