Razmišljala sam neko vrijeme da li da s vama podijeli neke svoje dogodovštine vezane uz odgoj našeg premilog Nasljednika (16 1/2).

Subota, onako lijepo provedena nije završila tako ružičasto. Kao prvo, u trenutku pisanja doljnjeg posta javio se malac na mob. Ide on sa svojim prijateljem u xy (susjedno selo, 15-ak km udaljeno od nas) na neki tulum.

Pitanja su bila - kamo ideš, kako ideš, kada ćeš se vratiti i tko će vas voziti (zbog udaljenosti). Odgovori su bili kako već jesu skoro cijelo vrijeme ovih "mini" praznika - dolazi, odlazi (što kod prijatelja, što na treninge, što malo van), spava dopodne, gleda filmove i jede boktepitaj što, jer u vrijeme obroka obično nije doma. Lovila sam ja njega, dogovarala koliko se dalo, a opet - pustila neka se malo iživi. Vrhunac je bio u subotu.

No da, pošto me uvjerio da će ih voziti tata od tog drugog klinca i tamo i nazad ("ne zna on kada će se vratiti... ma dobro, oko tri..."), energično sam ga uvjeravala da želim da me probudi kada stigne i da ne pije alkohol jer ću od njega tražiti "alkotest" puhanjem u lice...

I sve bi prošlo dobro tj. onako kako si je Nasljednik zamislio. Da se meni nije pripišalo usred noći...

Pogledam prema vratima - svjetlo upaljeno na ulazu, kuća otključana, malac nije u svojoj sobi, a na satu 3:45. Zivkam ja na mob. a malac se ne javlja.

Zovem ja i dalje. Jedno desetak puta, ako ne i više. Tu sam već počela vrtiti film od policije (koja im ne da da se jave doma), hitne (tu bi nas valjda već netko nazvao) do ......

Znam ja s kim je otišao, ali od te djece nemam brojeve telefona, glupo mi je usred noći bilo zivkati roditelje, a guza radi..

Uglavnom, "veseli" malac je doveden doma (otjerala Guzdu da ga traži po dotičnom selu), mi jedva zaspali nakon burne noći, a klinac se čudi ćemu sva ta halabuka .... (doduše, nije bio tako grozno pijan, no za jednog klinca od 16 definitivno previše!)

Drugo jutro smo razgovarali sa malim. I o javljanju roditeljima (samo da je poslao jedan mali sms, bilo bi sve puno manje burno), i o alkoholu (nije mu prvi put). Dotični je kolutao, čudio se i sve u svemu - mislim da baš i nema neke velike koristi od svega izrečenog.

Mi smo si prebrojali nove sijede u kosi - nadajući se da će slijedeći put biti pametniji....

I sad nekoliko pitanja vama roditeljima:

- kako možete ostaviti djecu vani, a da ne znate tko će ih i kada vratiti doma (lokalni najbliži disco u našem kraju je dobrih 20 km udaljen od nas. to znači vozikanje djece svaki vikend. mnogi od njih se vraćaju kako god znaju i umiju, bez obzira jesu li trijezni ili ne. da ne velim kako mi uvijek vozikamo pun auto djece.)

- kako se djeca mogu / smiju napiti bez da se s njima razgovaraju ili kažnjavaju ih njihovi roditelji, nakon što se stvari ponavljaju iz vikenda u vikend..??

Naš klinac naravno da se ne napije (ovdje podrazumijevam i onu jednu do dvije pive kad se dijete nacvrca) svaki put kad izađe van. Već bih ga davno zaključala u podrum (kojeg nemamo). No, kada su neki tulumi, proslave rođendana, pogotovo u seoskoj sredini - ne može se oduprijeti okolini (moguće da i ti seoski roditelji smatraju da su oni već "veliki" jer - ruku na srcu - na selu jedan takav 16 - 17 godišnjak može dobro "potegnuti" na radu u polju i štali) i ne popiti par piva. A njemu i to dosta...

To me ljuti. Taj stav ostalih roditelja koji ne rade svoj dio posla sa svojom djecom, pa mi ostanemo "vještice" jer tražimo od našeg djeteta nešto kontra svih ostalih. Koma.

Ps. Zaboravih dopisati - večeras opet dŠEFLJA KULTURE.