I piše mi se ozbiljno, i piše mi se šaljivo...

Samo se ne mogu odlučiti što ću... Ehh....

Htjela sam pisati malo o roditeljima koji u nebesa dižu svoju "mladunčad", pa su njihovi najbolji, najmirniji (a kad tamo ukori pred isključenja), njih profesori ne vole, a ne da su sami krivi za svoje nedovoljne ocjene i sl..

Imam ja tako jednu prijateljicu s kojom sam se nekoliko puta žučno raspravljala o "ljubavi" profesora prema njezinom predragom sineku. Eto, profesor baš njega ne voli, pa on ima jedinicu iz dotičnog premeta. Ma daj...

I svaki put si velim da mi je to zadnje da razmišljam i živiciram se zbog tuđih čudnovatih roditeljskih stavova. I da nije moje da im pokušam objasniti da su u krivu..

Taj isti je nedavno bio na nekom tulumu, zajedno sa Nasljednikom. I dotični se - kao i većina klinaca od 15-16 kad se dokopaju određene (besplatne) količine akohola - napio "kao majka". I tu su klinca roditelji od slavljenika, uključujući i mog sina nosali do kućnog praga kako mu se ne bi desilo išta gore od alkoholizma i mamurluka...

Naravno da majka nije spomenula ni "a" od pijanstva. Neee...

U međuvremenu se desilo nešto puuno ozbiljnije, s time da je tu bila uključena škola, pa čak i policija. Neću u detalje zbog zaštite malodobnika, no situacija je bila ozbiljan i veoma kritična po malca koji je - gle čuda - napravio gadno sranje...

Naravno da smo htjeli - nehtjeli o tome doznali sa više strana. Pretpostavljam da i ostatak sela, ili barem jedan veći dio zna što se desilo. No, roditelji, prijatelji nam nisu ni jednim migom o tome zucnuli, pa je nama neugodno s njima raspravljati. A po njihovom ponašanju vidimo da su utučeni i da im treba razgovor. Ako ništa drugo - zajebancija na dotičnu temu, pa da se malo opuste...

Ovdje neću filozofirati o tome kako smatram da je i njezino ponašanje "moj sin je bezgrešan" dovelo djelomično do situacije u kojoj se dijete našlo.

Naš sin je u vrijeme krizme (znači sa svojih 14 godina) imao želju za posjedovanjem skutera. Lijepo smo mu objasnili da nam ne pada na pamet kupiti mu nešto za što mu ni država ne dozvoljava jer se smatra da je još premali, prezelen i preblesav da u rukama ima stroj koji ga u krajnjoj liniji može ubiti.

Isto je bilo sa izlascima do 16. godine. U 23:00 sata je morao biti na kućnom pragu. Naravno da se strašno ljutio na takvu situaciju. Jebiga, c'est la vie. No, mi nismo odstupili od svojih uvjerenja. Uostalom, da država nije propisala taj zakon, tako i tako bi u ponoć morao biti doma. Možda čak i ranije. Za svako doba života moraju postojati granice i stvari koje se smiju, a koje se ne smiju raditi. Najgore je kad klinci neke stvari rade prerano...

Naravno da ima roditelja koji ne misle kao mi. U slučaju kada se dese, ne daj Bože čak i one najgore stvari - ne okrivljavaju sebe, nego druge i društvo u širini što nije odgajalo njihov (razuzdani) podmladak.

Ma molim vas...