Ne mogu, a da osobno ne ponudim svoj prikaz mjera recesije ili kako li to Sanader zove.

Pa evo:

- kao prvo, skinula bih menadjerske ugovore (nisu to plaće, već ugovorene cifre vezane uz rokove tj. i ako dobe otkaz tj. nogom u guzu, ide im lova još najmanje 12 ili čak 24 mjeseca) - naravno, u državnim poduzećima jer su oni plaćeni direktno iz proračuna. Jelte. i to na neki maksimalni iznos, a ne da šaraju do pedesetak i više tisuća kuna (uaaa) - npr. na nivo plaće predsjednika vlade. (ne želim komentirati njegovu plaću, jer mislim da takve "fotelje" ne bi trebale imati premalu plaću, pa nam se npr. predsjednik sabora može "kupiti" za sitnu lovu!)

- one sulude planove investiranja pustih para u Pelješki most, ostatak autoputa do Dubrovnika i slične investicije bi trebalo skresati. Da ne velim prebaciti u neku drugu petoljetku. Kad bude više šuše. I nitko me ne može uvjeriti da je to jedini glavni uvjet da se ti krajevi pretvore u neke bogate rajske vrtove koji pune državnu blagajnu.

- o Zimmer frei i ostalim "sitnim" obrtnicima na moru, što moraju zgrnuti u 30 dana ljetne sezone pare za Mečku, novu kuću, proširenje apartman-a bez klime i s plastičnim stolcima, a da pri tom država ne dobije ni kunice - neću. Još je zima. Još Dalmatinci spavaju zimski san.

- državna poduzeća, uz kresanje troškova za vozni park, mobilne i internet račune (samo da znate, moje poduzeće već duugo ima zablokirane sve stranice vezane uz zabavu i ostale pizdarije koje te mogu "skrenuti" s izvršavanja radnih zadataka i baciti u svijet kocke i zajebancije), reprezentaciju i ostale stavke rashoda koji inače ne služe puno poslu, već više zadovoljstvu zaposlenika koji bi se trebali skoncentrirati na rad, na zadovostvo da im svaki mjesec u isto vrijeme sjedne zagarantirana plaća na tekući račun i da konačno rade. Puuno rade. Onako kako bi to radili da žive u Njemačkoj, Švedskoj ili Švicarskoj.

- država bi pod hitno trebala početi plaćati svoje dugove, te time pokrenuti val plaćanja u državi. Većina poduzeća grca jer ne može platiti svoja zaduženja, jer im - u slučaju da su radili s nekim od državnih poduzeća - nitko ne isplaćuje njihovu paru.

- banke, koje su potiho, bez obzira na apel Prvog čovjeka u državi podigle, da ne velim da svaki mjesec pomalo podižu kamate na postojeće kredite bi trebalo objesiti na stup srama. Grrr....

- o tim nekim poticajima - to se baš i ne razumijem. Ali znam da se neki poticaji, ako su ljudi imalo pismeni mogu dobiti bez problema, a onda nitko ne provjerava u šta se utrošila lova. Malo više nadzora nad djeljenjem novaca. On nikad ne pada s nema. Pa ni u lotu..

Bilo bi toga još, ali mi se nešto komp ljuti i želi se srušiti. Vozdra!

Post no. 970.