Sad kad sam došla k sebi, mogu lagano objasniti što se sve događalo (i što se nije, a planiralo se) prošli tjedan.

Pošto je Mala trebala ostati tjedan dana u bolnici na promjeni terapije inzulinom (s tzv. konvencionalne na intenziviranu), tako da i ona i mi naučimo neke novitete vezane uz izračun ugljikohidrata i ostale varijacije što se pojavljuju kad se uvodi neka nova stvar.

Za nas je novost što se obroci mogu pomicati (vremenski), te se može pojesti više/manje, već ovisno o apetitu. Pa će i naše dijete (a s njom i mi) konačno moći odspavati barem do devet, a ne kao do sada, bio Božić, Uskrs, Nova ili školski praznici - najkasnije u osam smo već svi na nogama...

Tako si je Rudarka isplanirala mali godišnji, kako bi odradila u Zagrebu neku zaostalu papirologiju, bila više s Malom u bolnici, te i sama naučila sve detalje vezane uz gore navedenu problematiku.

Sve je skupa lijepo išlo u ponedjeljak i utorak. Odradila sam sve zadatke koje sam si postavila. Čak sam se vozila i u tramvaju! Wou! (Btw - da li ste znali da u nekim kolima vozač NE PRODAJE karte! Ne znam kako onda misle da se dotične kupe i čovjek ne šverca!).

A onda me bacilo u krevet.

Što već znate iz prijašnjih postova. Sad još malo i o boravku u bolnici. Naravno da je jedna dvanaestogodišnjakinja malo pjesnički prihvatila učenje, makar smo joj prijetili da će ostati i preko vikenda.

U petak je njezin doktor tražio da ostane još ta dva dana, te me uvjeravao kako će dežurna medicinska sestra vježbati s Malom. Moš mislit.

U ponedjeljak je Guzda pokupio Malu doma. Nakon uspješno napisanog testa na predmetnu problematiku. (21/25 što je super!) U utorak popodne smo jurili natrag jer su šećeri bili visoki, a ispod rebara neki bolovi. Opet je ostala u bolnici, ovaj put "gola i bosa" (tj. obučena, ali bez piđamice i ostalih "noćnih" sitnica). A mi srca stisnutog, jer, ruku na srce - nismo bili sigurni da li je baš potrebno da ponovno ostane, a s druge strane - što ako se nešto zakompicira, a mi s njom doma na selu...

Pošto su fantomski bolovi prestali do ujutro (kad se dobro naspavala), tako smo danas - opet - doma. Nadam se na duže vrijeme.

A Rudarka? Ošo g.o. u pičmač.

Radi.