Jučer se iznenada pojavile one spominjane seoske krstitke!

Sva sreća da su nas na vrijeme obavijestili (dan ranije, u sedam ujutro )

Tako da smo jučer, naoružani hrpetinom poklona za ostalo troje djece (malo sam profulala poklon za Trećeg - nekako mi se činilo da je mlađi..), sa zlatnim naušnicama + prigodni poklon za slavljenicu - bez nekog većeg sređivanja krenusmo prema Vrbovcu.

U Vrbovcu - kava u kafiću "Jazavčar" - ne pitajte me zašto se tako zove.

Onda je Guzda skrenuo kraticom (kojom se nikad nismo vozili ) prema selu njegovih predaka. A onda smo se vozali gore - dolje, prateći koliko toliko najširi put i - baš kad smo se već mislili okrenuti i vratiti (nakon 15-ak minuta vožnje!) - eto crkve sa suprotne strane nego gdje inače stižemo...

Na krstitkama - (samo) kumovi djeteta, kumovi vjenčani, nešto malo najuže family - i to je to...

Veli Guzda - ipak je to četvrto i još k tome žensko dijete...

Doduše, župnik je kumu objasnio da će (eventualno) slijedeće dijete krstiti biskup! Kum je malo zgutal knedlu (običaj je da kum prvog dijeteta "vuće" i sva ostala kumstva).

Osim što su djeca (a svaka od gore spomenutih familija ima troje ili četvoro djece - živjeli mali Hrvati!) bila zbegecana s vidljivo novom robom, odrasli - kao da idu svaku nedjelju u crkvu.

Osim kuma u crvenoj košulji (ha!) i šarenoj kravati!!!

Nakon domaće (kokošje) juhice i domaće peradi pečene / pohane / kuhane - sve puuno "jače" i žilavije od Todorićevih piceka, odojka (kumov poklon) ukrašenog bonbonima i lizalicama, hrpetine kolača i obavezne torte s bebom i roza ukrasima - brzo smo se pokupili svojem selu na drugom kraju lijepe naše...

Beba?

Slatka.

Spavala je cijelo vrijeme. Dok su ostali pokušavali srušiti kat nama na glavu.