Sad sam se sjetila o čemu sam htjela pisati:

Ujutro, kad sam išla na posao spominjali su na radiju neke suspenzije u bolnici u Sisku zbog lutanja onog djetešca po (glavnoj) cesti. Koliko sam zapamtila - djetetu se nije ništa desilo, no, moglo se....

Imam prijateljicu odgajatelja u vrtiću. I njoj je jednom pobjeglo friško pristiglo dijete (još u doba uhodavanja u vrtić). Naravno, odmah su skočile tete i sama ravnateljica i našle nestašnog malca odmah ispred ulaznih vrata. Vrtić je zgodno smješten u slijepu i zavojitu ulicu tako da nije tako lako stići do glavne ceste. No, anyway, žena nije spavala danima...

I naravno da je njezina odgovornost za dijete.

No - da li su vrata bila zaključana? Da li je domar, ravnateljica ili netko treći pazio na otključana vrata? Da li teta pazi samo na JEDNO dijete ili njih dvadesetak do dvadesetpet?? Jer što se ostali može desiti kad si ti fokusiran samo na jedno - dvoje "najživljih"?

Pogotovo u rujnu, početku školske tj. i vrtićke godine sa novim malcima. I to još u malom mjestu gdje se svi poznaju, gdje se zna da su mama, baka i susjeda doma - pa je malac pomislio da mu je (ipak) tamo puuno bolje nego tu gdje su ga ostavili.

Da li su ti odgajatelji, medicinska sestra na odjelu pedijatrije (da se osvrnem na događaj u Sisku), profesori - dovoljno plaćeni za sve odgovornosti koje im nosi njihovo radno mjesto??

Da li su ljudi na nekim drugim mjestima koja su opasna za rad (visina, struja, visoki tlak plina, visokotemperaturna para, neke druge kemikalije opasne za ljude i okoliš) dovoljno plaćeni za svoju odgovornost prema radnicima, stvarima, okolišu i šire???

Najlakše je nekog spljuvati i stisnuti mu suspenziju ili nedajbože otkaz!!!


Update: E moj Pukaniću... očito nisi lagao kad si svima trubio da te hoće ubiti... jebiga, bad luck.