Već prije pisah o tome kako sam i dalje, administrativno, stanovnik Bandićevskog nam velegrada (hi hi, glasat ću za stadion i protiv Bandića!!), a tako i moja dječica.

Dječica koja trebaju i prvu osobnu. Ha! Što vrijeme leti...

Anyway, danas smo mali i ja sjeli u auto i otišli do PU Zagrebačke u Petrinjskoj na prijavak tj. na "vađenje" osobne iskaznice nekad zvane i "Lična". Već sam nekidan otrčala do općine na Črnomercu jer su potrebni, na sve ovo informatičko doba, "friški" papiri o rođenju. Ma da, mali stavio piercing, promijenio ime i prezime, te se oženio i rastao do svoje 15 godine. Moš' mislit. (doduše, u međuvremenu je pustio kosu do ramena i ošišao se na kratko)

Uđemo unutra i uzmemo onaj famozni broj na automatu. Žena ispred mene uzela od svega ponuđenog po jedan. Zlu ne trebalo.

Taj fenomen me već jedanput iznenadio na HZZO-u. No, tamo se uglavnom muvare polugluhi i poluslijepi penzići, pa sam bakici pokraj sebe oprostila kada me zatražila da joj u hrpici papirića odaberem onaj pravi (grr, bila je na kraju ispred mene!).

Pogledamo koji smo na redu - 144, a "izvučen" broj 112. Ufff...

Čekati ili prošetati? Poučena prošlogodišnjim iskustvom kod registriranja auta ostali smo pričekati brzinu "protoka" brojeva. I gle stvarno, brojevi su šibali brzinom munje.

Tu i tamo se netko javio na jedan od četiri šaltera, ali su žene uglavnom mijenjale "pling - pling" brojeve...

Tako da smo na redu bili za manje od pola sata. Nisam stigla pročitati ni dvije stranice Kathy Reichs "Već su bile mrtve" (izlazi svaku subotu sa večernjakom, na hrvatskom!). Malo smo se sa tetom cjenkali oko dokumenata jer smo najbliže Domovnici imali njezinu kopiju, naravno, ne novu, ali i važeću putovnicu, pa nam je progledala kroz prste.

Majstor se potpisao, ostavio otisak (zar nama nisu uzimali otiske svih pet prstiju??) kažiprsta na onaj starinski način (a da probate malo sa skenerima i odmah sve imate u bazi podataka??), ostavili broj moba da nam se jave - i voila. Gotovo.

I da - ne znam iz kojeg razloga, ali se na WC nije moglo. Zaključano. S druge strane, nije mi bila tolika sila da se po hodniku i kod onih dežurnih policajaca propitujem za način kako ući u ili na čenifu...