"Dan tmuran, ja mamuran, nemoj srećo, nemoj danas..."

No da, doduše, tmuran je dan, ja mamurna nisam, ali se osjećam šugavo. Ovo ljeto je totalno suludo. Il' je vruće ko' pas ili ova ružna kišurina (trenutno olovni oblaci prijete), ili zimulja (npr. u Dojčlandu - pitajte Bugenviliju).

I znam da se vas većina sjeća ovih gore stihova. Bila ja na onom groznom koncertu na kojem je bila zgažena ona curica...

Ostali imaju neke druge uspomene...

I da, ljeto je negdje već na pola, a kao da je prošlo časkom. Ništa pametnog nismo napravili, nigdje nismo bili (stalno kuburimo s lovom, nešto sitno sjedne taman da pokrije dugove, pa sve opet ispočetka), ništa nismo kupili...

To me najviše ljuti. Stalno je čovjek "kratak" za neku relativno sitnu lovu da se otisne na neki put, izlet, u krajnjoj liniji šoping koji bi ga veselio..

Možda sam subjektivna, i ljudi sa strane bi rekli da nam je super, da imamo ovo i ono....

Nikad čovjek ne zna. Možda ipak tražimo kruha preko pogače....