Znam da ne možete dočekati izvještaj sa "naše" jučer najavljivanje seoske svadbe.

Nažalost, svadba nije bila niti seoska niti gradska, šta god čovjek od takvih stvari očekuje..

Izgleda da sam ja bila jedina koja je donijela u crkvu na čestitanje buketić cvijeća. Očito je to zagrebački običaj. My mistake (no odlučila ponoviti i slijedeći put!!).

Ako preskočimo mladog nadobudnog kapelana koji nas je udavio u hladnoj crkvi, vožnju gore - dole, lijevo - desno (uz jedan mali krkljanac s jednim drugim svatovima) po našem malom gradiću, čuli da je mladenac htio proći pokraj svoje rodne kuće koja uopće nije bila usput do svadbene sale, sretno stigosmo u "XX".

Dotični objekt je strogo namjenski svadbeni prostor, s ogromnim (po kiši blatnim) kvrgavim parkiralištem.

Na ulazu - koktel dobrodošlice (preskočih):



Sad ću malo o muzici. Slušala ja svašta - od seokih lola, lokalnih tamburaša, profi-muzičara s Šuputicom kao pjevačicom (super!). Pristala bih i na cajku, ako bi to korektno (muzički) zvučalo. Ovo je bilo prestrašno, barem što se tiče muzikalnosti dotičnih neznanih profi umjetnika. Gdje su takve našli.. (pošto je majka mladoženje caltala dotične, ona ih je i izabrala).

Uz to je na početku, nekih desetak puta kihnula struja u cijeloj sali. Pošto naša svadba nije prva niti posljenja, nekako sumljam u "kuršlus" kod predragih muzičara i njihovog razglasa. Stvar je nekako poslije proradila bez problema...

Ako sada popljujem i hranu, reći čete da sam grozna. Doduše, jučer sam tužno (i gladno) gledala u tacnu punu gnjezavog krompira i nekih kvazi-grill mesa i razmišljala o fensy ribljem Firentinskom restoranu, sa slijedom od šest mrak jela, uz prigodni odabir vina.. Ahh..

E da, priča o jučer spomenutoj Mečki. Dotičnu je vozio mladi (ne bih mu dala 18 godina) nasljednik obučen u belo odelo (s crnom kravatom i crnim remenom). Nažalost, neugodnjak mi je bio slikati kako bih mogla mom Nasljedniku prijetiti kako ću ga tako obući ako mi se gadno zamjeri..

Prigodna odjeća prisutnih? Od obične klasične "kostim" odjeće, duge haljine s nekim prestrašnim volanima (žena vlasnika Mečke), lijepih haljinica (mladenkina sestra), traperica (neki zagrebački "ne toliko mladi za traperice" mladoženjini svatovi)..

Mladenkini roditelji totalno prigodno za takvu proslavu:


U kuvertu stavili 100 eura. Za nas dvoje (Mala je neplanirano bila s nama prvih sat vremena) mislim da je za ove seoske prilike sasvim ok.

Doma smo se vratili prije Pepeljuge..

I da ne mislite da se moj vrt ne budi, eto dokaza:



Update: Vidim da sam digla hrpu prašine oko mojeg viđenja ovih naših lokalnih svatova. Kao prvo, istina je da mi se uopće nije išlo u te svatove, ali iz poštovanja (jer bi se stvarno uvrijedili) prema roditeljima mlade bili otišli. Kao drugo, bez obzira bilo to u faking vatrogasnom domu (bila ja na jednoj stvarno seoskog svadbi s puno fine domaće klope, veselih muzičara koji su odlično zvučali i ugodne seoske familije, tako da nije problem u mojoj prilagodbi okolini) ili na fensy mjestu potrebno je malo poštovanja prema svatovskim gostima na način da se prije provjeri što dobiješ za jelo i kako je sve ogranizirano. Ovo je sve bilo koma, uvrijedio se tko ili ne. Kao treće - zašto bi iznos od pola prosječne penzije bio malo? Još uvijek nismo u eu, mladenci mi nisu najbliži (niti ikakav) rod, a mogu provjeriti koliko se naplaćuje da tom našem mjestu za "stolac". Mislim da smo poklonili sasvim pristojan iznos. Eto toliko za komentar.