Kako nam je bilo na slavnom vjenčanju?

Kao prvo, ne znam vjersko opredjeljenje mladenke, dok je, kao što sam već pisala - mladenac evangelistički svećenik.

Sve skupa se obred vjenčanja odvijao u krugu baptističke crkve u mladenkinom gradu.

Svatovi? Hrpa čudnih ljudi, što starih, što mladih - obučenih od sistema "idem na plac", sportske odjeće, ozbiljne "idem na poslovni sastanak" do njih par dolično obučenih za obred vjenčanja i što već uz to ide.

Bio je i neki postariji par iz Amerike. Frajer je izgledao kao neka vrsta svećenika, priora, pastora, oca, whatever..

Kako je sve izgledalo?

Nakon uvodnih pjesama vjerskog sadržaja, naravno uz gitaru, dvojice evangelističkih to be svećenika došao je na red da dotični voditelj ceremonije - Pastor krene s "propovjedi".

Udri on priču o sreći, braku, djeci (sigurno vam je poznato..), razvodima, svađama i sličnim stvarima. Pričao je i pričao.. Sve skupa, dosta nesuvislo i bez glave i repa, pokušavajući biti humorističan, pa je sve skupa izgledalo, meni osobno jako komatozno i dosadno.

Nije bilo molitve. Nikakve. Samo još malo pjevanja (što je većina svatova znala, a mi ne).

Čini mi se da je ostatak svatova bio zadovoljan, osim možda nekolicine što se vrpoljila, kao i cijela moja family.

Moram ovdje napomenuti da sam u organizaciji Taizejske zajednice proputovala dosta svijeta, bila u svim mogućim crkvama i vjerskim zajednicama tako da mogu izjaviti slijedeće: osobnom ne osjećam Boga u takvim vjerskim prostorima.

Kod "nas" kad uđeš u crkvu osjećaš to stoljetno vjersko okruženje, uz glavni oltar, sporedne oltare, svece i sve ostalo što ide uz naziv "crkva". Ovo me podsjeća na učionicu, s malo ili nimalo vjerskih simbola po zidovima (nasred bočnog zida veliki sat).

Sve je završilo s čestitanjem, ljubljenjem mladenke, malo kuvertica, malo cvijeća, mala zakuska i - no alcohol!!

Pa smo se mi, nakon što smo im uvalili sliku, cvijeće i cmok - cmok, pokupili u smjeru našeg sela.

Đabe se oblačila i sređivala. Izvadila čak i bisere (što je obično pogreška, jer na takvim mjestima ima puuno biserja tipa - "mali poklon od Tene, Mile ili Glorije", pa mi sve neugodno. Nisam ja Coco. Ja volim oriđiđi ili ništa!

Sva sreća da se poslije slavilo u našem malom selu, pa smo se lijepo najeli i (na)pili pive prije spavanja - u devet!