Nema smisla da Rudarka radi stvari kao ostali svijet. Zar ne?

Naime, nismo htjeli čekati tjedan dana i zajedno sa svim zagrebačkim penzićima ići "u kestene" u Kostajnicu. Lijepo smo se dogovorili sa frendovima (pošto nam djeca nisu htjela s nama, utrpali se u jedan auto i - gas).

Krenuli smo u smjeru izlaz Novska - Jasenovac - Dubica.

E, tu nisam bila sigurna dok nisam počela vikadi "stani, stani, tu je..". Ako se sjećate, proljetos sam bila na kavi u Dubici, uz razgledavanje jednog prastarog broda, ali tada nisam sa sobom imala fotić. I rekog sebi - "doći ću ja prije ili kasnije ponovno".





Kako mi je objasnila frendica - arheolog čamac je star barem stotinjak godina, izrađen iz jednog komada drveta i jako vrijedan arheološki primjerak.

Zašto je ostavljen u travi, u dvorištu jedne zapuštene kuće usred Dubice - e to ne znam..

Naravno da smo na glavnom trgu popili kavicu. Doduše, neki i Jeger - .

Još jedan pogled na krasotu tih starih, zapuštenih i jadnih mjesta gdje su svi, uključujući i političare rekli laku noć:



No da, krenusmo dalje.

Kak se već šika - uvjerila nas frendica da auto ostavimo u gradu i krenemo pješke na Djed. Cilj nam je bila klopa s kestenima!



I jedan pogled na Pounje s pola puta:



Na kraju prekrasna finska kuća - vlasništvo hotela Central. Navodno se hotel prodaje, pa valjda i ovaj lokal. Eto - tko ima za dionice - može se propitati...





Klopa je bila vrhunska - pureći odrezak u vrhnju s kestenima.

I jedan tip: kolač od kestena naručite ODMAH na početku. Da vam stave na stranu. A ne da - kao u današnjoj priči - Rudarka ostane bez svog komada!

Idući tjedan će ovdje biti ludnica. Znam. Bili mi prije dvije godine. Ne možeš naći stol da popiješ kavu, a kamoli da ručaš. Zato treba doći u bilo koji drugi vikend. Odlično!